Možemo uraditi zamišljeno

NAROD GOVORI

Zašto ne znamo za Begajetu i njenog sina, šehida Almasa Hasanovića iz Bratunca?

إِنَّا لِلّهِ وَإِنَّا إِلَيْهِ رَاجِعونَ

“Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un. Svi smo Allahovi i Allahu se vraćamo.” Ovim riječima je Alvir Hasanović započeo tužnu priču koja goovrio o herostvu, nesreći jedne porodice, ali i o nemaru javnosti za one koji su najzaslužniji za našu slobodu i opstanak. Donosimo Hasanovićevu Facebook objavu:

Na bolji svijet preselila je još jedna podrinjska majka, Begajeta Hasanović iz Abdulića, općina Bratunac. Vijest o tome niste mogli pročitati ni na jednom mediju pa čak ni lokalnom jer ona nije bila ni predsjednica a niti u vrhu bilo kakvog podrinjskog udruženja majki pa samim tim nije “zanimljiva”. Iako je supruga ubijenog u genocidu. Ona je bila ponosna majka heroja i gazije Almasa Hasanovića. Uprkos gubitku sina i svoga supruga, Begajeta je bila među prvim povratnicima u Abduliće/Žanjevo i tamo boravila sve dok zbog narušenog zdravlja nije bila prisiljena preseliti se u Živinice. I uprkos tome sve dok je ikako mogla dolazila je u Abduliće. Allah dž.š. je počastio da obavi Hadždž, jedan od najsvetijih obreda islama.

Ona je 30 dugih i predugih godina čekala da pronađe i kosti svoga sina Almasa spusti u mezar u zemlju bosansku za koju je život i dao. Na žalost preselila je a da to nije dočekala. I svih tih 30 godina udarala je na zatvorena vrata i vraćana sa tih vrata institucija države za koji je njen sin život dao. Ta država 30 godina nije bila sposobna pronaći tijelo heroja i gazije Almasa Hasanovića kako bi dostojno bio pokopan. Ta država njenom sinu nije priznala ni njegov čin stečen u osam godina školovanja kroz vojnu školu i vojnu akademiju, a kamo li da mu je dodijelila veći koji je svakako zaslužio. O priznanjima i da ne govorimo. A pogledajte kakvih sve oficira imamo.

Znaš li Bošnjače kakav je Almas gazija bio? Rijetko si takvog mogao sresti na bilo kojem ratištu po bosanskoj državi. Takvog gaziju, ratnika i stratega ne rađaju majke često. Trnovit je put prevalio proljeća 1992. godine da bi došao u Podrinje, rizikujući vlastiti život, kako bi se domovini stavio na raspolaganje. Svi oni koji su upoznali Almasa i makar jednom sa njim sudjelovali u borbenim dejstvima znaju o kakvom gazili se radi. Almas je svoj život dao 16. januara 1993. braneći domovinu na Drini. Braneći čast i dostojanstvo bošnjačkog naroda. Allaha dž.š. molim da se mojoj strini Begajeti smiluje, grijehe joj oprosti i obraduje je susretom sa suprugom i sinom u džennetul firdeusu. Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un, objavio je Alvir Hasanović.

Dženaza-namaz i ukop majke gazije i šehida, supruge šehida, žene heroja Begajete Hasanović obavljeni su 02.01.2024. na mezarju u haremu džamije u Gornjim Živinicama.