Generacije muslimana iz vremena komunizma umiru kao ateisti

Iz Tuzle dolazi zanimljiva fotografija. Ona govori o odustajnju od islama onih koji su, barem po porodicama iz kojih su dolazili, bili muslimani. Fotografiju, tačnije pojavu koja je vidljiva u muslimanskim sredinama, primijetio je Rusmir Čoković, koji se obrazovao na najprestižnijim univerzitetima islamskih nauka u svijetu. Njegovu objavu prenosimo u cjelosti:

Danas sam ostao dosta zatečen. Razlog je bio ovaj prizor. Šest plavih smrtovnica. Za vjernika je ovo jedna strašno tužna realnost. Mnogi od vas možda nikada nisu vidjeli smrtovnicu ove boje. Na njima ne piše da će biti dženaze. Nema dženaze. Samo ukop. Većina imena su bošnjačka.

Ovo su generacije koje su gradile Tuzlu. Ovaj svijet napuštaju bez vjere u onaj. U Tuzli doista ima dosta finih ljudi, kulturnih. No, ima i ovakvih pokazatelja koji nas podsjećaju na vrijednost imana, na vrijednost pripadnosti vjeri. Podsjećaju da treba još više voljeti vjernike, i da se više treba raditi na dawi, edukaciji i objašnjavanju islama… A možda najviše kada bismo mi vjernici i vjernice bili bolji, moralniji, iskreniji prema ljudima, kada bi se od nas više osjetilo da nam je stalo do njih, a ne samo da ih hoćemo uvesti u nešto od čega oni možda bježe.

Vjernik ima jedan strah; nalazi ga u vidu dove drugih vjernika u Kur’anu: “Ne dopusti, Gospodaru naš, da mi budemo nevjernicima iskušenje. I oprosti nam.” Vjernik ima strah da ne bude razlogom da se nevjerniku zbog vjernika omrzne vjera i prije nego li pokuša nešto reći. A ovoga kod nas ima. I često ga ima. Zato kada vjernik vidi kako neki ljudi napuštaju ovaj svijet bez vjere u onaj, on se boji da se to i njemu ne desi. I zbog toga moli Allah za sebe da ga učvrsti u vjerovanju i usmrti kao vjernika. I moli i za druge da im Allah podari uputu i da osjete slast vjerovanja.