NOVA OPASNOST! Konaković u misiji međukantonalnog zavađanja Bošnjaka
Jasmin Mulahusić, koji se bavi građanskim novinarsvom, a zbog čijih je stavova uznemirena kolicija Trojka i dio javnosti koji bi zabranili mišljenje i objave koje im ne odgovaraju uvođenjem selektivnog verbalnog delikta, objavio je pismo čitatelja svog bloga u kojem se mogu naći vrijedne analitičke crte. Pismo čitatelja Mulahusićevog bloga objavljujemo u cjelosti sa minimalnim intervencijama:
„Zildžić i Duvnjak pokazuju da je njihova ljubav prema kantonima iz kojih dolaze manja nego što im je mržnja prema Sarajevu.“ Ovo je stav Elmedina Konakovića kojeg je izrekao na FTV-u.
Znamo da je ovaj političar unio dodatne podjele među Bošnjake, naročito u Sarajevu, gdje de facto jedino ima utjecaja. Konaković je poznat po bestidnom i agresivnom napadanju svoje konkurencije. Doima se da u njemu nema nimalo mjere i da ga goni bestijalni osvetnički poriv kada se sumanuto okomi na metu. Njegove optužbe su uglavnom neutemeljene, predimenzionirane njegovim nepoznavanjem materije o kojoj govori, a sve to potaknuto agresivnom retorikom sa turbo pogonom. Može se reći da je u sposobnosti da stvori smutnju, tenzije i neprijateljstvo među Bošnjacima pretekao Fahrudina Radončića, svog uzora u ljaganju Bošnjaka i huškanju jednih na druge. To dokazuje neodrživo stanje međubošnjačkih antagonizama u Sarajevu do kojih je došlo od kada Konaković ima pravo glasa u tom dijelu BiH.
Kada je vidio da je uspio dići tenzije u Sarajevu, dugoročno zavaditi narod i te sukobe iz dana u dan držati aktivnim, Konaković sada želi otvoriti još jedan front među Bošnjacima. Zlokobnost je vidjela nove horizonte gdje bi mogla prsnuti svoju toksičnost. Potrebi da umeće nered među ovaj narod, ukazao se prostor izvan Sarajeva. Na FTV-u je rekao da predstavnici Tuzlanskog i Zeničko-dobojskog kantona mrze Sarajevo. Nešto slično je davno rekao upravo Radončić, ali puno blaže i, srećom, to nije imalo odjeka. Sada je Konaković u opasnu iskru snažno puhnuo. Njegova dokazana multidisciplinarna potkapacitiranost traži nadomjestak, a to su upravo ovakve zapaljive teze, one koji nisu tačne, ali se neukima mogu činiti istinitim, pa mogu izazvati poremećaje u našem narodu i teške posljedice.
Neki političari iz TK i ZDK imaju svoje stavove, što je njihovo pravo, ali je to predsjednik Naroda i pravde zlobno nazvao mržnjom prema Sarajevu. Zamislite kako na priču da Tuzla i Zenica mrze Sarajevo može reagovati neko iz glavnog grada, ko nema dovoljno informacija o suštini teme. Kako li će reagovati ljudi iz TK i ZDK kada nešto ovako čuju?! Mogu pomisliti da je ovo realnost čim je iznosi neko u medijima, a pogotovo predsjednik neke stranke. Da li i oni mogu zauzeti takav stav uvjereni da je opravdan? Ovdje nam nije toliko bitna rasprava o podjeli javnih prihoda u Federaciji, to je socio-ekonomska materija i tema o kojoj treba govoriti na taj način. Pogledajmo kako je na tu vruću raspravu Konaković s namjerom dolio ulje. Možda i benzin. Ako bi neko tražio dokaz za sve glasniju priču da iza Konakovićevog političkog projekta stoje nedobronamjerne subverzivne snage, definitvno mu to može biti ovo namjerno i ciljano izmišljanje mržnje drugih kantona prema sarajevskom, a kako bi međustranačku svađu Bošnjaka u glavnom gradu proširila na njihov razdor po kantonalnim linijama.
S toga, možemo reći da je ova Konakovićeva izjava jedna od najopasnijih u postdejtonskoj BiH. Ipak, koliko god je opasna ako nađe plodno tlo, ona je i prilika da se jasno vidi sva zlokobnost u Konakovićevom političkom biću.
