Kako su spaljene sarajevske knjige dospjele na listu događaja epsko-historijskog značaja
U vrijeme kada se iznova osporava natpis na ploči kod ulaza u zgradu poznate sarajevske gradske Vijećnice, nekadašnje univerzitetske biblioteke, natpis o tome ko je i kako u njoj spalio preko million rukopisa, knjiga i časopisa 1992. godine, čini se kao da se sve više stanovnika Sarajeva privikava na to osporavanje. Sve je manje javnih i konkretnih reakcija na verbalne pozive, najprije iz Srbije a onda i iz samog Sarajeva da se ova ploča ukloni ili da se promijeni (prilagodi) natpis na njoj. Ne toliko zbog šovinista i manipulatora iz Srbije ili cinika i provokatora iz Banjaluke, već zbog onog dijela današnjih naivnih Sarajlija, te onih neupućenih, ovdje podsjećamo na jednu dosta značajnu a relativno zaboravljenu činjenicu u vezi sa opsadnim spaljivanjem dvije sarajevske biblioteke, i one u zgradi Vijećnice i nekadašnjeg Orijentalnog instituta u centru. Naime, prije nekoliko godina je u nekim sarajevskim medijima objavljena vijest o tome kako su historijski podaci o artiljerijskom spaljivanju ovih čuvenih biblioteka, dospjeli na jednu listu od svjetskog značaja. Pošto domaća javnost možda i nije naročito svjesna ni količine ni vrijednosti izgubljenih knjiga u paljevini dvije tako važne sarajevske biblioteke 1992. godine, onda se nađe neko drugi u virtualnom svijetu cyber kolekcionara da istakne taj značaj. Mada je ovo stara vijest po mjerilima klasičnih medija, naročito dnevnih ili sedmičnih, ipak ovi podaci spadaju u neophodno fakultetsko ponavljanje gradiva.
PIŠE: AMIR TELIBEĆIROVIĆ
Činjenice da su višestoljetni rukopisi iz Orijentalnog Instituta, te iz Univerzitetske i Narodne Biblioteke nestali u požaru epskih proporcija, zabilježila je međunarodna firma Globalvault, u Teksasu. Istraživači ove firme su te paljevine smatrali dovoljno značajnim da ih uvrste na listu gubitaka dragocjenog knjižnog znanja, skupa sa sličnim paljevinama koje su kroz revolucije, ratove i bombardovanja odnijele milione i milione knjiga širom svijeta, na svim kontinentima.
Ovdje nudimo prijevod službenog izvještaja koji je Globalvault ostavio budućim generacijama istraživača, novinara, studenata i znatiželjnika čitavog svijeta. Globalvalut je korisnicima ponudio i grafički prikaz masovnog uništavanja knjiga i znanja kojeg svaki čitatelj može sam za sebe pogledati pod linkovima vezanim za firmu Global Datavault, ili pod “Information destruction through history”. Kratki navodi o ovome u domaćoj javnosti od prije nekoliko godina, prošli su prilično nezapaženo i nisu dobili zaslužujući tretman, a nije prvi put da neko izvan BiH više brine o gubitku domaćih vrijednosti nego unutar BiH. Među onima u samome Sarajevu koji pristaju na izmjenu natpisa na spomenutoj ploči kod ulaza u Vijećnicu, u ime lažnog “pomirenja,” ili zbog tobožnjeg “jezika mržnje” u samom natpisu, i onima koji bi trajno skinuli takvu ploču neovisno od natpisa, ovo bi mogao biti koristan podsjetnik da se ovdje ne radi samo o lokalnim trzavicama nego o bavljenju svjetskim historijatom sa epskim prizvukom po pitanju spomenute destrukcije.
POTVRĐENI ‘KNJIGOCID’
Iako masovno i pojedinačno uništavanje knjiga traje i u trenutku dok ovo čitate, kao na primjer u Iraku i Siriji, te ko zna gdje još, ne znači da se to uvijek radi samo stihijski nego i planski, i kada se biblioteke uništavaju i kada se evidentiraju kao takve. Neko, negdje, ipak vodi evidenciju o onome što je uništeno sistematski, kao i o onome što je spašeno među knjigama.
Međunarodna računarska agencija – Global Datavault, sa sjedištem u teksaškom gradu Dallasu, koja se pored ostalog bavi svjetskim statistikama, i koja nudi poslovnu online zaštitu iskusnim biznismenima, zabilježila je elektronskim putem, za buduće naraštaje, podatke o najpoznatijim i najvećim paljevinama knjiga u poznatoj povijesti čovječanstva. Na tim zabilješkama su postavljeni i osnovni podaci o spaljivanju dvije najznačajnije sarajevske biblioteke tokom artiljerijsko-snajpersko-pješadijske opsade grada od 1992. do 1996. godine. Također, iz regije, na listi je i podatak o biblioteci u Beogradu, sprženoj 1942. godine. Već je bilo riječi o ovome u ponekim bh. medijima, ali prilično šturo i relativno nezapaženo.
Većina podataka o spaljenim bibliotekama širom svijeta, u raznim vremenskim epohama, u nekim sjećanjima i drugim zabilješkama, imaju epski prizvuk, pošto se uglavnom radi o stotinama hiljada, ili više miliona knjiga uništenih odjednom. Očigledno je ovo bilo dovoljno inspirativno da se granatiranje Orijentalnog Instituta u Sarajevu maja 1992. godine, kao i augustovsko spaljivanje Narodne i Univerzitetske Biblioteke u zgradi poznate baščaršijske zgrade stare Vijećnice, iste godine, uvrsti na ovu žalosnu zbirku destrukcije civilizacijskih razmjera. Osim toga, podaci Global Datavaulta su i dalje referenca za studente mnogih svjetskih univerziteta.
Pored ostalih, navedena su poznatija spaljivanja knjiga još u Aleksandriji i Ninivi od prije nove ere, pa sve do srodnih događaja na početku 21. stoljeća. Naravno, lista ove vrste nije kompletna, jer nedostaju informacije o mnoštvu drugih biblioteka podleglih kolosalnoj vrsti uništavanja. Ovo je dakle, uslovno rečeno, subjektivna “kompilacija” najpoznatijih ‘knjigocida’.
Za ovu priliku, nudimo vam službeni tekst Global Datavaulta o pravljenju ovakve liste, skupa sa nekoliko odabranih komentara iz pisama korisnika njihovih podataka. Grafikon na njihovoj stranici sadrži i godine destrukcije, ime konkretnog grada u kojem se to desilo, i oznake za vrstu uništenja, jer način uništenja nije svugdje bio isti. Na primjer, negdje je bio podmetnuti požar a negdje granata, bomba, raketa, avio bombardovanje, rušenje cijele zgrade itd.
Na grafikonu jedino nisu navedeni nazivi izvršilaca, niti njihova motivacija za uništavanje određenih biblioteka.
“Uništavači i piromani je trebalo da budu sporedni, pošto su ovdje važnije same knjige i nestale biblioteke, a ne oni” – saopštila je Samantha H. Principal, nekadašnja saradnica Global Datavaulta. Prema njenom mišljenju, ideologija koja je možda stajala iza određenih spaljivanja, također je ovdje sporedna, jer nešto od svega navedenog ionako spada u opće znanje, koje može provjeriti svako koga zanimaju razlozi, uzroci ili počeci ideje za uništavanje biblioteka. Da bi se neka od uništenih biblioteka našla na ovoj listi, potrebno je da se njeni gubici broje u hiljadama ili milionima. Stoga su spržene sarajevske knjige iz perioda opsade, kao i beogradske iz drugog svjetskog rata, ispunile uslove za ovakvu nesretnu top-listu čijim se podacima koriste i neki novinari po svijetu. Gospođa Principal nam je to potvrdila, rekavši da se tragedija sarajevskih biblioteka uklapa u ovakav turobni serijal, i da njihovo uništenje treba da se izučava na nivou Evropske unije, sa jednakim tretmanom svega što je u Evropi uništeno u prethodna dva svjetska rata, s obzirom da je ovdašnja destrukcija najvećim dijelom odgovornost savremene Evrope. Beogradska Narodna biblioteka je u bombardiranju iz 1942. godine, ostala bez 508.724 naslova, Orijentalni Institut je 1992. godine izgubio oko 17.000 knjiga, a Nacionalna i Univerzitetska Biblioteka iz Vijećnice negdje oko million i po naslova.
UNIŠTAVANJE INFORMACIJA KROZ CIJELI HISTORIJAT
Službeni tekst Global Datavaulta:
“Informacija je najvažnija roba na svijetu. Sav ljudski napredak je zavisio od nakupljenih i sačuvanih informacija. Kada se podaci izgube, onda ljudski napredak pati. Ova info-grafika prikazuje neke od najznačajnijih gubitaka informacija od kojih je ljudska civilizacija patila.
Kroz mnoga razdoblja, to se događalo iznova i iznova. Cijele biblioteke, glinene pločice, svici papirusa, drveni kodeksi i papirne knjige uništavane su prirodnim katastrofama, požarom i ratom.
Kraljevska Biblioteka Aleksandrije, gdje je bilo sakupljeno znanje drevnih naučnika, fizičara i filozofa, uništena je u plamenu. Razaranje je vjerovatno počelo tokom Cezarovih građanskih ratova, kada je Julije Cezar namjerno spalio svoje brodove, dok mnogi učenjaci vjeruju da je biblioteka više puta uništavana kroz brojne druge tragične požare u historiji.
Više od 120.000 izdanja koja su napisali klasični grčki i rimski autori izgubljena su kada je vatra spržila biblioteku Konstantinopolja 473. godine nove ere.
Praktično svi kodeksi sa zabilježenom historijom, vjerovanjima i naukom starih Maja, uništeni su od strane Španjolaca kao “đavolja djela”.
U Drugom svjetskom ratu, biblioteke sa milionima knjiga su uništavane kao dio ratne strategije.
Za vrijeme jugoslovenskih ratova iz 1990-ih godina, 17.000 naslova u Orijentalnom Institutu Sarajeva je uništeno izravnim ciljanjem, skupa sa Nacionalnim muzejem (odnosi se na Zemaljski muzej op.A.T.) i Nacionalnom bibliotekom. Irački rat je osvjedočio uništenje više od 400.000 knjiga iz Iračke Narodne biblioteke, što uključuje i zabilješke prve urbane, pismene civilizacije.
Na 9/11, unutar Svjetskog trgovačkog centra je stradala 21 biblioteka, tri do četiri hiljade aktivno korištenih bilješki, vezano za razmjenu podataka o bezbjednosti, uz fascikle iz vlasništva CIA-e, EEOC-(Komisija za prilike o ravnopravnom zapošljavanju), američke trgovačke dokumente što datiraju unatrag do 1840-ih godina, pa uredi i arhive od Helen Keller International, oko million dolara vrijednosti u privatnim umjetninama, hiljade foto negativa Johna F. Kennedyja i hiljade arheoloških artefakata.
Po našoj procjeni, kroz povijest je uništen ekvivalent od 345.248 gigabajta podataka koje su napravili ljudi, u kvantitetu. Do ovakve procjene smo došli koristeći tehničke podatke Amazon Kindle 3, prema kojem se 3.500 knjiga može sadržavati u 4 GB.
Ima dosta poznatih zbirki uništenih biblioteka i građevina sa informacijama koje nismo uspjeli da uvrstimo u ovu procjenu, usljed nedostatka poštovanih izvora koji bi pokazali količinu uništenih podataka. U takve slučajeve spada – Biblioteka Antiohije iz 363. godine prije nove ere, pa Kraljevska biblioteka Ashurbanupe iz 600-te godine prije nove ere, te Carska biblioteka Tesifona 754. godine nove ere, biblioteka pri Nalanda sveučilištu iz 1193. godine i bagdadska Kuća mudrosti iz 1258. godine.
Pošto su danas mnoge informacije pohranjene u elektronskom obliku, nisu više toliko ranjive na plamen, ali jesu na druge prijetnje. Današnji podaci su osjetljivi na mogućnost svoje krađe, uništenja ili kompromitacije od nezadovoljnih službenika, konkurencije, terorista, kriminalaca i pakosnih hakera. Srećom, unatoč svemu tome, elektronski podaci mogu biti kopirani, šifrirani, pohranjeni na bezbroj lokacija, još tokom kreiranja, lakše nego što su se nekad kopirali svici uz svjetlost svijeća, pomoću pera. Lagano se mogu povratiti u slučaju katastrofe. A uništavanje se u međuvremenu nastavlja”.
Evo i nekih komentara upućenih Global Datavaultu od korisnika njihovih usluga:
“Fina vam je infografika, ali, šta je sa uništenjem velike bagdadske biblioteke iz 1258. godine, od strane Mongola predvođenih Hulaguom? Da li je moguće procijeniti količinu tih izgubljenih podataka? Šta je sa informacijama izgubljenim tokom zračnih udara po Japanu, u drugom svjetskom ratu, ili tokom istog perioda u ratnim zonama SSSR-a?”
“Da li je poznat broj uništenih knjiga tokom Maove kulturne revolucije?!
“Jel informacija zaista “izgubljena” ako recimo spalim biblioteku, a knjige, skripte ili šta već, postoje na drugom mjestu? Kada je 417.000 knjiga u iračkoj biblioteci izgorilo (2003. godine), koliko je knjiga bilo unikatno, svejedno u digitalnoj ili fizičkoj formi, bez svoje kopije negdje drugo?”
“Zapravo, Kuća mudrosti u iračkom Bagdadu, bila je najveće skladište knjiga što je ikad uništeno. Skupa sa drugim knjižnicama u Bagdadu, Kuću mudrosti je uništila Hulaguova vojska tokom opsade Bagdada 1258. godine. Nasir al-Din al Tusi je spasio oko 400.000 rukopisa koje je odnio u Maragheh prije opsade.”
“Nažalost, iako su informacije pretežno digitalizirane ovih dana, ostaje mogućnost lagane promjene podataka bez ostavljanja ijednog traga onoga što je neposredno prethodilo. Koliko toga smo već izgubili u prethodnoj deceniji da nećemo nikad moći vratiti.”
DEBLOKADA.COM
