JEDNAKO KRIVI! Mandić poistovijetio Izetbegovića i Karadžića

Bilo je dovoljno da dobije jedan poziv iz Beograda i da Srđan Mandić pokaže koliko je istinski privržen Bosni i Hercegovini. Voljeti zemlju, ne znači samo reći to na nekom igralištu u jeku predizborne kampanje. Mimo perioda ubiranja glasova od Bošnjaka i ostalih građana BiH, Mandić je uspio pokazati svoje pravo lice. Tako je u intervjuu za beogradske dnevne novine “Danas” ovaj član Naše stranke u novembru 2015. godine u samo jednoj rečenici uvrijedio šehide i poginule borce, njihove majke i sve one koji su se borili za Bosnu i Hercegovinu. Osim toga, Mandić je pokušao i iskriviti historiju.

– Anonimusi, ljudi koji su netom izašli iz zatvora, bilo zbog nekih političkih procesa, bilo zbog privrednog kriminala, iznenada su postali gospodari naših života i sudbina, ubjeđujući nas kako smo živjeli u mraku svih tih godina i kako sa njima dolazi svjetlost, zlatne kašike, Švajcarska, rekao je Mandić za srbijanski medij. (link)

Očito je Mandić htio napraviti aluziju na prvog predsjednika nezavisne Bosne i Hercegovine, opisujući ga kao zatvorenika i tako mu dajući etiketu osobe u sukobu sa zakonom. Iako je činjenica da je Alija Izetbegvoić bio u zatvoru, nemoguće je to kazati a ne dodati da je riječ o historijski poznatom montiranom Sarajevskom procesu iz 1983. godine. Ovu činjenicu da je Izetbegović bio žrtva zavjere nedemokratskog, jednopartijskog represivnog državnog aparata, kao da nije bitna Mandiću pa je ne spominje kako bi obrazložio otkuda Izetbegović u zatvoru. Mogao je ovaj član Naše stranke i obrazložiti da je Izetbegović bio istinski borac za slobodu, za jednakost, za nezavisnu državu BiH, zemlju svih njenih građana, da je bio vrhovni komandant Oružanih snaga koje nisu činile ratne zločine, te da je u toj misiji boreći se za najuzvišenije ideale davao sve, čak i godine života. Ali nije. Za Mandića, Izetbegović je zatvorenik. I pretjerivanje da su ti koji su izašli iz zatvora “iznenada postali gospodari naših života”, varljiva je opaska kojom je Mandić htio pokazati svirepost osoba koje je opisivao. Svoj zluradi komentar o Izetbegoviću začinio je izmišljotinom o “zlatnim kašikama”.

Digresija u kojoj spominje zatvorenika zbog privrednog kriminala, dokaz je o presedanu u bošnjačkoj političkoj sceni. Jer, onaj ko traži glasove od Bošnjaka ne smije Izetbegovića povezivati sa Radovanom Karadžićem. Podsjećamo da je i Karadžić bio u zatvoru 1984. godine, ali ne zbog ideja o slobodi već zbog privrednog kriminala. Zbog toga je priča o zatvorenicima, krajnja tačka Mandićeve zlonamjernosti. Onog koji je bio nepravedno osuđen, i to zbog misli o slobodi, stavljati u isti koš odgovornosti sa Radovanom Karadžićem, koji je presuđeni ratni zločinac, ubica BiH, ideolog i realizator genocida, neoprostiv je Mandićev grijeh. Na kraju, žaliti se na prekinutu mladost i početak agresije, i u tom kontekstu jednako odgovornima smatrati Izetbegovića i Karadžića, prvorazredna je laž i zlobnost.

Manipulirajući uplašenim Bošnjacima, a oni su najbrojnije glasačko tijelo u Općini Centar, Mandić je u jeku predizborne kampanje glumio žrtvu. Na ukazivanja da je izdao BiH i bosanstvo i javno rekao da je Jugosloven, odgovarao je perfidnim izigravanjem žrtve izmišljajući da ga neko vrijeđa. Sučeljavanje javnosti sa ovom izdajom BiH i glasača od kojih traži podršku, Mandić i njegove kolege poput Nermina Nikšića, Predraga Kojovića i Elmedina Konakovića, neće moći zaustaviti. Koliko god budu uporni u toj obmaljujućoj igri, treba uvijek postavljati pitanje o Mandićevoj izdaji BiH i iskazu da je Jugosloven, ali i o ovom morbirno neistinitom i uvredljivom stavljanju u istu ravan predsjednika Alije Izetbegovića i svirepog zločinca Radovana Karadžića. Ustvari, ta pitanja su suvišna jer je Mandić već odgovorio na njih. U beogradskim novinama.

DEBLOKADA.COM

Preporučujemo:

 

1+