Zašto nisu uništeni plakati kojim je ponižavan islamski propis kurban?

Nakon pojavljivanja biloborda u Zenici u kojima je naglašeno da “jelka, Djed Mraz i Nova godina nisu dio islama i tradicije Bošnjaka”, oni su ubrzo uništeni. Protivnici ovakvih poruka i stavova smatraju da se njime nanosi šteta multikulturnom identitetu BiH. Među brojnim objavama na društvenm mrežama na ovu temu, izdvajamo stav Edina Grebovića. Njegov status prenosimo u cjelosti:

Ko živi u Sarajevu sigurno se sjeća, nije davno bilo, ove godine (2021.), velikog broja velikih bilboarda, postavljenih dva dana pred Kurban-bajram. Na njima je pisalo : “Ne želim da moja beba ide na ražanj” – anonimna majka ovca!

Pod plaštom zaštite životinja, prividno aludirajući na tradiciju janjetine sa ražnja, zasuše plakatima uoči Bajrama a ne uoči Prvog maja, kada se tradicionalno okreću ražnjevi. Dakle, ništa slučajno već ciljano.
Otkako postoje Bošnjaci u BiH, tradicionalno je klanje kurbana za ovaj veliki dan. Ovaj provokativni bilboard nije bio okrečen niti skinut ni poslije Kurban-bajrama zadugo. Pitam se gdje su tada bili ovi branitelji tradicija što digoše hajku ovih dana? Gdje su bili da zaštite tradiciju najbrojnijeg naroda u državi Bosni? Oglasiše li se, pobuniše li se, napisaše li šta? A danas vidim utrkuju se oko jelke, Božića i Nove godine. Gdje su tad bili ovi multietnički zaštitnici bosanskih tradicija koji su danas dobro grlati u odbrani jelke?

Zašto su aršini različiti kod ovih multi – kulti zaštitnika? Stide li se svoje vjere ili ih još nosi podanički mentalitet, osjećaj niže vrijednosti, vazalske? Ne bi me od pojedinaca, od te FGR, posebno iznenadilo da jednog dana osvanu bilboardi sa natpisima tipa – “Izvinjavamo se komšijama i susjedima što su nad nama izvršili genocid, urbicid, kulturocid, što su nam porušili džamije i što smo ubijani i protjerani samo što se zovemo Mujo, balija, osunećeni, Turčin i sl”.

Da se razumijemo, nikada mi nije smetao niti jedan vjerski praznik bilo kog naroda. Svako neka obilježava ono u što vjeruje i čemu pripada, to je neko osnovno ljudsko pravo. Oni koji nigdje ne pripadaju ili ne znaju gdje pripadaju, izgleda da su i najgrlatiji. Čuvajući svoju tradiciju razumijemo i gradimo sistem vrijednosti kojim poštujemo i uvažavamo i tuđu, napisao je Grebović.
1+