Trasiranje Križnog puta na Starom gradu u Stocu nije bitno za analitičare iz sarajevske kotline

Posljednih dana dolaze jedva čujni glasovi o dešavanjima u Stocu. Općina, na čelu sa načelnikom Stjepanom Boškovićem, prodala je parcele na Starom gradu katoličkoj crkvi, tačnije Župi sv. Ilije Proroka Stolac radi “gradnje sakralnih objekata”. Ovo je nacionalni spomenih BiH pod zaštitom države, ali je na tom području u toku izgradnja betonskih postolja za velike krstove. Tako se trasira i usmjerava Križni put, vjerski obred koji nosi i šalje multidimenzionalnu poruku sa grada na Bregavi. Prije skoro 20 godina postavljen je jedan betonski krst, ali nije uklonjen iako su to nadležne institucije naredile. Svim ovim potezima želi se ovo povijesno zdanje obilježiti kao vlasništvo pripadnika jedne vjere i stvoriti dojam da je Stolac drevni katolički/hrvatski grad.

Historijsko područje Stari grad Stolac 2003. je proglašeno nacionalnim spomenikom BiH. Sastoji se od donjeg grada, gornjeg grada, središnjeg platoa s gradnjom iz razdoblja austrougarske uprave, pristupnog puta uz Veli-dedino brdo u ukupnoj daljini od 1.200 metara udaljenosti od donje kapije sve do gornje kapije, kao i dijela brda ispod bedema, što je utvrdila Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Rečeno je da na nacionalnom spomeniku nije dozvoljena izgradnja nikakvih objekata niti postavljanje privremenih ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo njegova zaštita i prezentacija.

Obzirom da je stvar jasna, postavlja se pitanje zašto ova tema nije bitna mnogobrojnim analitičarima i alarmatorima javnosti iz sarajevske kotline? Da li je kristijanizacija Šeher Stoca normalna i prihvatljiva inače glasnim kormilarima javnog mnijenja u BiH?

Nema iskakajućih tekstova Ozrena Kebe, koji nije baš iz Stoca, ali nije ni daleko rođen od njega. Analitičarka Ivana Marić nije zainteresirana za ovu temu, a dnevno ih se nekoliko dotakne. Esad Bajtal se ne oglašava sa svojim heavy metal kritikama, one miruju kada treba kritizirati narušavanje prava Bošnjaka. Nema ni Hasne Ljubović poznate po kritikovanju iftara na otvorenom. Valjda to kratkoročno objedovanje za vrijeme ramazana i toplih noći jeste veći problem od trajne devastacije nacionalnog spomenika i njegove kristijanizacije krstovima i Križnim putem.

Poduža lista onih koji ćute na ovakav aparthejd a glasni su kada se u Sarajevu pojavi transparent “ključ i brava”, tipični je pokazatelj neuravnoteženih kriterija kojima se mjere ljudske slobode i prava u BiH.

DEBLOKADA.COM

 

Povezana tema:

 

0