Šta je bilo s dedom koji je stopao na autoputu kod Zenice?

Facinantnu priču iz vlastitog iskustva sa čitateljstvom podijelio je Kenan Karić iz Zenice. Ova objava kruži društvenim mrežama i poukama je o dobrom djelu i propisanim nafakama za svakog čovjeka. Pročitajte ovu divnu priču:

Krećem iz Zenice za sarajevski autoputem i na ulazu kod naplatnih kućica, stariji čovjek štopa. Kontam petak, ja sam u autu, sevap je, otvaram prozor i stajem. Rekoh mu: dokle ljudino? Kaže onako tihim, djelimično istrošenim glasom: Sarajevo. Rekoh mu, hajde.

Naziva selam, i u priči nas dvojica. Čeka dva sata već. Od toliko auta, ti mi stade. Kćerka ide u školu, hanuma kući nema šta da skuha, meni je 65 godina. Nevoljnim natječajem krenuo je da vidim poslao zaradim 20, 30 KM, odnosno za neke namirnice.

Nazovem jednog ahbabu koji ima firmu i ispričao sam situaciju. Kaže on, neka dođe danas u firmu poslije džume. Pošto sam dedo i bolestan, kičma ga boli, nije za posla kojim se bavi ova firma. Kaže ahbab, imao je nešto zekata, pa sam mu dao (kasnije sam znao da je taj iznos, oko dvije prosječne ploče) dok se ne snađe. Tako se završavam u kojem je bio cilj 20, 30 km.

Što baš ja da stanem? Pa kontam, niko ničiju nafaku ne može pojesti.