NAKON PARADE! Pogledajte, ovo je politički mrtvac!
Svaki politički početnik zna kakva je ideologija lijevo orijentiranih stranaka. Na tom dijelu političkog spektra posebno se liberalne stranke ističu po vrijednostima dodatno suprotnostavljenim tradicionalnim i konzervativnim načelima opcija sa desnice.
Znao je i Elmedin Dino Konaković da ulazak u koaliciju sa grupom ljevičarskih stranaka, među kojima je i liberalna Naša stranka, podrazumijeva odustajanje od principa koje su mu glasači povjerili na čuvanje i afirmiranje. Konaković je u ovu rizičnu igru ušao iz niza razloga. Više puta dokazana nesposobnost, politička nezrelost, neučinkovitost i lične frustracije neki su od motiva zbog kojih je najprije formirao političku partiju Narod i pravda. Zato što se deklarirao kao tradicionalista i što je zagovarao te vrijednosti, ciljna grupa su mu bili desno orijentirani glasači. Na kraju je od njih dobio i podršku. Onda je ušao u široku koaliciju sa totalnim političkim suprotnostima. Na kraju, Konaković je pristao na sve ono što njegovi glasači nisu htjeli.
A ovakav je bio splet obećanog, očekivanja i dobijenog.
Konaković je ponudio glasačima: neku bolju SDA, bez korupcije, bez nepotizma i stranačkog zapošljavanja, ali sa zadržavanjem vjerskih i kulturoloških vrijednosti, čuvanje sjećanja na borbu Armije RBiH i naslijeđa Alije Izetbegovića.
Glasači su od Konakovića dobili: zapošljavanje stranačkih kadrova, dodjelu budžetskog novca podobnima, paletu nesposobnjakovića, rekordno kreditno zaduženje KS, banalne projekte kao što je krčenje šiblja u centru grada, propalu građevinsku sezonu, predstavljanje kao kapitalne projekte koji su uobičajeni poput presvlačenja asfalta, stavljanje u istu ravan dezerterstvo i domoljublje, postavljanje velikosrpskog kadra koji emitira četničke filmove na javnoj sarajevskoj televiziji, Sarajevo koje se prvi put nije uspjelo izboriti protiv parade ponosa, podršku za velikosrpske vlasti Banjaluke…
Naša stranka je vješto igrala na kartu poboljšanja stanja, kroz sada već obesmišljene fraze o poštenju, sposobnosti i radinosti. Nisu to Sarajlije dobile, čak se i stanje i pogoršalo. To im i nije bio cilj. Željeli su nametnuti nove vrijednosti u javnom prostoru, pa čak i poniziti vjerske i tradicionalne. U mnogome su i uspjeli.
Sve ovo Konaković je prihvatio zbog sumanute potrebe za dokazivanjem i osvetom, a sada je očigledno i zbog moranja da ispoštuje ušminkane agende onih koji su mu šaptali kakvo Sarajevo žele. Nije moguće ni izuzetno retorički jakom Konakoviću opravdati činjenično stanje. Ne pomažu ni licemjerna saopćenja protiv povorke dok je istovremeno ministar iz NiP-a svesrdno pomaže, niti neistine o učešću u ovome Vlade FBiH jer su oni mudro formirali komisiju koja odugovlači realizaciju deklarativno iskazanog. Posebno je politički bezobrazno da predsjednik NiP-a uvjerava Sarajevo i svoje birače iz vjerskog miljea da su im bitnije nove fasade od negiranja zločina generala VRS, ponižavanja Mostara za hatar Banjaluke ili paradiranja Sarajevom sa tetovažom Riblje čorbe.
Konaković će igrati na staru boljku Bošnjaka, vjerujući da će zaboraviti šta im je priredio hvatajući se u kolo koje predvodi Naša stranka, Predrag Kojović, Edin Forto i Tarik Haverić. Nastavit će sa opravdanjima i maglom, kantama za smeće i asfaltom, trudeći se time do oktobra 2020. potisnuti scene iz Titove ulice kao što je ona sa duginim bojama ispred Alipašine džamije. Njegovi politički protivnici i narod jedino što trebaju je da iznova podsjećaju na ono što je Sarajevo doživjelo pod režimom u kojem je on dominantna snaga.
Sa paradom ponosa zvanično je prestala sa postojanjem Narod i pravda. Time je i završen politički život Elmedina Dine Konakovića. On je poliički mtvac. Oni nemaju šta tražiti od glasača kojima su se obraćali 2018. g. Ponizio ih je i sve njima bitno svjesno iznevjerio.
DEBLOKADA.COM
Tekst je nastao u okviru projekta “Pravo na mišljenje – pravo za sve”.
