Slučaj Helene Javor! Da li je TV ekran postao mjesto i za najgore mrzilačke svinjarije?
Kada je Helena Javor na Face TV rekla da je Salko Zildžić “ispodprosječni bokser”, trebalo bi to značiti da je ona relevantna za taj sport pa da ima kredibilitet donositi ocjene, ili da je ona u svojoj branši iznadprosječna ili barem prosječna. Naime, deformisanog govora, neurotičnog mahanja rukama, rječnikom koji kao da je preslikala od velikosrpskih čuvara logora koji na vrhuncu uzbuđenja zatočenicima psuju muslimanske majke i djecu im, kratak je opis Heleninin dometa u njenoj branši. Barem onoga što smo vidjeli na Face TV-u.
Odrasla u okruženju (vjerovatno i u porodici?) gdje se ljudska bića olahko omalovažavaju jer su drugačije vjere, jer su drugačija po nečemu, Helena za Zildžića kaže i da mu je “inteligencija na nivou sobne temperature”. Naravno, stvari su obrnute, jer samo neinteligentna osoba u zrelim godinama može koristiti metafore iz prvih razreda srednje škole, poput ove o sobi i temperaturi. I tu je paradoks. Manji dio javnosti će tu i ostale Helenine uvrede smatrati novinarskom slobodom, ali bilo kakvo kritikovanje, pa makar i istovjetan odgovor na njih, smatraće krajem demokratskog svijeta.
Helena, nekada i Javor i Ibrahimbegović, sada opet samo Javor, navodi da je Zildžić “sirovina”. Da, i to na TV-u. Vjerovali ili ne. A ko je sirovina, osim Helene? Naime, sirovina je onaj koji odgoji ovakvo dijete i bez stida dopustit svojoj kćerci da na TV ekranu ovako sumanuto, klošarski, poput nervozne prostitutke vrijeđa druge ljude.
U nastavku nastupa na Face TV-u, ono kada nije rječita kao iznadprosječno naroljani pijanac, Helena nabraja i nabraja, povezuje nepovezivo, uzaludno se trudeći ostaviti dojam kreativne dame. Niti jedno, niti drugo. Uzalud. Teško je shvatiti Helenino naklapanje. Kao da slušate buncanje. Teško je upratiti Helenu, ali ne samo zbog njenog govornog deformiteta, koje ne treba niti ismijavati niti kritikovati, ali treba uočiti kao mogući uzrok za komplekse koji su je doveli do stadija u kojem ga želi prevazići. Nažalost, taj kompleks pogrešno savladava, nekontrolisanim nabrajanjem i brzogovorom čiji je sadržaj, uglavnom, mržnja, uvreda i antiinteligencija.
Ova banjalučka narikača je za svog političkog protivnika Jasmina Mulahusića rekla da je “vjerni, odani pas”. I po ovome se vidi da Helena negdje drugo pripada, jer u bosanskoj civilizaciji se ovako ne ponaša, pogotovo ako niste u fazi nužnog uzvraćanja. Bosanske čaršije su lijepe, njima odzvanjaju lijepe riječi molitvi. Te čaršije vole goste, ali je Sarajevu Helena ružno uzvratila gostoprimstvo, mržnjom prljajući duh tog grada. Zašto ničim izazvana spominje Mulahusića? Jednostavnim pretraživanjem po društvenim mrežama vidi se da je Mulahusić otkrio i javnosti obznanio bitan podatak o njoj. Helenin je otac bio pripadnik vojske Radovanovih i Ratkovih terorista na području Bosanske krajine. Kako je Helena javna osoba, javnost treba ima pravo da zna i ponešto o njenom privatnom životu, o njenoj porodici. Da li njen otac zna više o ubijanju bošnjačkih civila, o njihovom bacanju u jame, ili držanju zarobljenika u konc-logorima? Ko zna, možda je Helenin tata bio čuvar logora, možda je od njega naslijedila psovanje i vrijeđanje drugačijih? Ili se Helena, možda, stidi svog oca pa je ljuta na Mulahusića koji je otkrio dio njegove biografije i pokazao njegovu fotografiju?
Kada već Helena spominje psa… Da li je Helenin anticivilizacijski performans imitacija njenog prijašnjeg okruženja u kojem je stasala? Javor oponaša uzrujanost pitomih svinja kada su gladne pa u toj unezvjerenosti traže hrane, čas u jednom, čas u drugom dijelu tora?
