JEDNA OD DESETINA HILJADA! Zna li Srbija za silovanu Memnunu kojoj su i dijete zaklali?
Samo neljudima nije žao žrtava silovanja. Zato je i shvatljivo da svako normalan osudi još nekoliko u nizu ovih zlodjela, a koja su natragu da budu otkrivena u Srbiji.
No, jasno je da je nesrazmjerno velika empatija javnosti prema Mileni Radulović i Ivi Ilinčić, samo zato jer su glumice. Kada obične žene govore o ovakvoj vrsti svoje traume, sažaljenje traje kratkotrajno i ono je lična emocija, ne i kolektivna kao u slučaju glumica. Ako se svo ovo licemjerstvo stavi u kontekst sudbine Bošnjakinja tokom dvostruke agresije, onda dobijamo jasnu sliku poremećaja našeg društva.
Sve te priče o Bošnjakinjama (u 90 posto slučajeva žrtve ratnih silovanja u BiH) koje su silovane, nisu probudile ni hiljaditi dio suosjećanja u Srbiji, u onoj zemlji koju potresa ispovijest glumica Radulović i Iličić koje su, kako tvrde, bile žrtva silovanja glumca Milana Mike Aleksića. Nažalost, desetine hiljada silovanih Bošnjakinja, sada su i dokazano manje bitne od ovih Srpkinja, glumica. Osim toga, nelogičnost se umnožava činjenicom da su upravo četnici iz Srbije u velikom broju tokom agresije silovali Bošnjakinje.
Autošovinizam Bošnjaka, onog naroda čije su majke, sestre, kćerke i sunarodnjakinje silovane i ubijane, ne ogleda se u potrebi da osude događaje u Srbiji. On dobija svoj epske razmjere ako se zna razlika između: a) količina reakcija kod Bošnjaka na sudbinu dvije žene, glumice Radulović i Iličić kojima su potopili društvene mreže, medije, interpersonalnu komunikaciju, i b) premalog broja građana Srbije koji su ganuti sudbinom Bakire Hasečić i još oko 45 hiljada Bošnjačkih djevojčica i žena.
Malo ko u BiH, a niko u Srbiji ne zna za Memnunu. Nju su u Višegradu, ispred kuće silovali vojnici srpskih snaga a potom joj zaklali šesnaestogodišnjeg sina. Sada sama živi u Sarajevu.
“Rascijepao mi je košulju, i nasred dvorišta me je silovao”, prisjeća se Memnuna Jašarević.
Sve je to gledao njen sin koji je imao 16 godina. Sakrio se na gornjem spratu kuće. Nakon silovanja, silovatelji su je natjerali da donese nož. Tim nožem su joj zaklali dijete.
“Sin je to vidio odozgo kad me je silovao u avliji. I mali je došao sa sprata i rekao ‘Nemojte mi mamu…’ On je njega uhvatio za vrat. Mene su držali, da ga ne bih branil. On je samo rek’o ‘hodi vamo, Turčine’, i nož mu stavio ispod vrata… Ja sam mislila da su oni njemu samo kožu isjekli, i oni su ga bacili, a ja sam ga uhvatila… Mislila sam da su mu samo kožu presjeski, pokušala sam da mu je vratim, al’ sam vidjela da krv ide iz grkljana. On je samo rek’o ‘Mama pomozi m…’ Dva je slova progutao, nije mogao izgovoriti, i samo je trznuo i ostao je mali u avliji”, priča kroz suze za CIN.
Poslije je Memnuna odvedena u hotel “Vilina Vlas”, u kojem je, prema dostupnim podacima, silovano najmanje 200 žena, među njima i 11-godišnja djevojčica.
DEBLOKADA.COM
Zašto Ajna Jusić ne govori ko je u BiH vršio ratna silovanja sistematski, a ko sporadično?
