BOŠKO I ADMIRA! Romeo i Julija ili izdajnici koji su slobodu vidjeli kod agresora?
Bio je 18. maj 1993. godine kada su Boško Brkić i Admira Ismić krenuli iz opkoljenog Sarajeva. Nisu više mogli izdržati u gradu koji je ubijan avionskim bombama, raketama, granatama, snajperima. Njihova ljubav nije mogla živjeti u vremenu zla.
Odlučili su napustiti grad koji se borio da preživi. Preko mosta Vrbanja su krenuli prema teritoriji koju su kontrolisali agresori, konkretno Veselin Vlahović Batko. Tu su ih pokosili snajperski hici. Najprije je ustrijeljen Boško, a zatim i Admira koja je u zadnjim trenucima dopuzala do čovjeka svog života. Pretužna slika ubijene mladosti na ničijoj zemlji.
Ipak, sve češće se u javnosti osporava potez dvoje zaljubljenih. Zašto su išli prema četnicima, pitanje je koje se postavlja na svaku godišnjicu pokušaja njihovog bijega. Iza gnusnog ubistva dvoje mladih, nejasno je zašto su oboje krenuli u zagrljaj agresorima koji su ubijali djecu Sarajeva, granatirali redove za hljeb i vodu, pucali na civile.
– Nije Boško mogao gledat kako muslimani Srbe bacaju lavovima u Pionirskoj dolini pa odlučio da pređe kod najhumanije vojske na dunjaluku, ironični je komentar na Facebook objavi Radio Sarajevo o godišnjici pogibije.
– Samo Bošnjo od dezertera i onih koji bježe četnicima, dok im oni ubijaju narod, pravi Romea i Juliju, primjećuje Muhamed Husić na istom mjestu.
Neki ih nazivaju i dezerterima jer su izdali Sarajevo i svoju obavezu da ga brane, pogotovo Boško koji je bio vojno sposoban. Napuštanje grada tokom borbe za opstanak je izdaja, a Boško je bio obavezan braniti grad i državu. Osim, ako to nije ni njegov grad, niti njegova država.
Njihova priča iz romanse prelazi u jednu mračnu spoznaju ako se zna da su napustili svoj grad i slobodnu teritoriju i otišli kod agresora, bez obzira što su htjeli ići dalje, u Srbiju. Izuzev ako je za njih sloboda tamo gdje su predsjednici Radovan Karadžić i Slobodan Milošević.
Iako su Sarajevo i BiH napustili mnogi, ipak odabir načina i mjesta gdje se bježi, daju još jednu mračnu nijansu priči. Boško i Admira nisu izabrali način napuštanja Sarajeva kao ostali brojni naši ljudi. Bijeg od rata mnoge je vodio preko piste sarajevskog aerodroma. Tu su mnogi ubijeni jer nisu ni pomislili da idu kod četnika. Imali su dostojanstvo i znali su gdje je sloboda, znali su da slobodna nisu Republika Srpska i Srbija.
Iako su na nedopustiv način ubijeni, narod sve češće pita, čak i konstatuje, da su Boško i Admira izdajnici. Iako je pod velikim pritiskom svako ko konstatuje činjenice i iz njih izvuče pitanje zašto se romantizira priča o ovo dvoje ljudi, neminovno je da će se morati jasno odgovoriti da li su Boško i Admira izdali Sarajevo i svoje sugrađane. Da li postoji velika razlika između njih i brojnih drugih su tokom rata prebjegli kod agresora i tako pokazali svoje pravo lice?
DEBLOKADA.COM
Preporučujemo:
ZA NJIH NEMA BiH! U RS-u pozivaju na kupovinu isključivo proizvedenog u Srpskoj
