Možemo uraditi zamišljeno

KNOCK OUT

ZAHIRAGIĆ – RASPUDIĆU! Islamofobu, primjer terorizma je rušenje Starog mosta

Član Predsjedništva SDA i zastupnik ove stranke u Skupštini Kantona Sarajevo Haris Zahiragić, reagirao je na izlaganje zastupnika u Saboru R. Hrvatske Nine Raspudića. Čini se da je Zahiragićev odgovor najbolja odbrana od neistina i mržnje koje je Raspudić uputio prema Bošnjacima u BiH. Prenosimo Zahiragićevu oštru reakciju:

Zastupnik u Saboru R. Hrvatske ispred “MOSTA” – Nino Raspudić, održao je na sjednici Sabora govor pun neistina, etničke i vjerske mržnje i islamofobije, optužujući Bosnu i Hercegovinu da je leglo tzv. “islamskog terorizma”.  Dakle, održao je klasični govor mržnje.

Veoma opasan narativ koji dolazi od naših komšija, a koji, već sada slobodno možemo zaključiti, ima svoje ozbiljno utemeljenje i kontinuitet na hrvatskoj političkoj sceni. Naveo je mnogo neistina, pa na njih treba i adekvatno odgovoriti.

Terorizam, prema definiciji, je umišljajna uporaba nasilja ili prijetnja nasiljem radi usađivanja straha s namjerom prisiljavanja ili zastrašivanja vlasti/društva, a sve sa namjerom postizanja određenih političkih, vjerskih ili ideoloških ciljeva. Svakako, ne postoji ovaj ili onaj terorizam, nego je terorizam ma od koga počinjen i u čije ime počinjen krivično djelo međunarodno unificirano. Primjeri navodnog “islamskog terorizma” u Bosni i Hercegovini, sa izuzetkom par slučajeva koje je naveo koji bi se zaista mogli okarakterisati kao terorizam, jesu krivična djela, ali nikada nisu dokazana niti presuđena kao terorizam. Jer se tu mora dokazati namjera iz gornje definicije.

Da bi pojačao svoju nepostojeću argumentaciju, naveo je podatke o broju državljana Bosne i Hercegovine koji su ratovali na sirijskom ratištu i optužio ih sve da su ratovali na strani tzv. “ISIL-a”, što je svakako još jedna neistina.

Naveo je i primjer da su uhapšena određena lica, a koja su navodno planirala teroristički napad u Sarajevu prilikom održavanja dočeka Nove godine, što svakako nikada nije dokazano osim u medijskim natpisima. Šta više, istraga je obustavljena, a osumnjičeni su najavili tužbe prema državi.

Kazao je da su žrtve terorizma u Bosni i Hercegovini uglavnom Hrvati, što je još jedna neistina. Čak je naveo primjer ubistva Joze Leutara, a za kojeg se smatralo da je bio žrtva upravo politika koje zastupa sam Raspudić. Naveo je primjer Mevlida Jašarevića, ali propustio je kazati da je Mevlid državljanin Srbije, koji je neposredno pred napad na Ambasadu došao iz Srbije. Otišao je i korak dalje, pa optužio rahmetli Aliju Izetbegovića za veze sa napadačima na New York. Člana Predsjedništva Šefika Džaferovića optužio je za njegovu časnu ulogu u Armiji Republike Bosne i Hercegovine – koju je veoma bezobrazno više puta nazvao bošnjačkom armijom. Na kraju, optužio je posredno i Islamsku zajednicu u čijem je sistemu džamija Kralja Fahda, označivši istu kao leglo “islamskih ekstremista”. Svašta je Raspudić stavio u svoj šovinistički govor koji je čitao, a kao izvore je, nažalost, koristio i neke domaće medijske natpise i izjave političara iz Bosne i Hercegovine.

Bez obzira na zlonamjernost i neistine koje je Raspudić iznio, ukoliko ga zaista zanima terorizam u Bosni i Hercegovini, onda ga je prvo trebao potražiti u haškim presudama. Gdje će, osim velikosrpskih terorista, pronaći i eksponate politike koje i sam zastupa. Politike UZP-a, koja je osim terorizma činila najveće ratne zločine. Naprimjer, najeklatantniji primjer terorizma u Bosni i Hercegovini je rušenje Starog mosta u Mostaru, jer to rušenje nije imalo nikakvu vojnu svrhu, nego isključivo terorističku. To jeste, imalo je za cilj da muslimane, čije je to remek-djelo arhitekture i koje je to remek-djelo na neki način predstavljalo u Hercegovini, drži u strahu i beznađu. Također, to zlodjelo je imalo i svoju vjersku notu, jer trebalo je u Mostaru izbrisati sve što ne predstavlja njegovu katoličku tradiciju. Šta je to nego terorizam, prema definiciji koju sam gore napisao?

Pozivam svoje prijatelje iz političkog života Republike Hrvatske, a koji nisu na pozicijama šovinizma i islamofobije kao što je sam Raspudić, da ga osude i da počnu dekontaminirati javni prostor Hrvatske. U suprotnom, susjedne države sa najvećom kopnenom granicom i generalno prijateljski narodi će, nažalost, produbljavati jaz. Što je dugoročno veoma loše, čak i opasno. Nisu ove optužbe nimalo naivne, jer ne tako davno pod istim optužbama su bosanskohercegovački muslimani dehumanizirani, a onda su nad njima izvršeni najgori ratni zločini i zločin genocida. Posebno nisu naivne ako dolaze iz organa države čiji funkcioneri su presuđeni kao članovi udruženog zločinačkog poduhvata. Stoga, ne smijemo ostati nijemi na ovakve govore mržnje, napisao je Zahiragić.