The Intercept: Handke u knjigama sugeriše da su Bošnjaci bombardirali sami sebe

Kontroverzni austrijski pisac koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost prošlog mjeseca, Peter Handke, bio je veoma zauzet u proljeće 1999. godine, prenosi portal The Intercept.

Kako piše ovaj portal, u to vrijeme, Handke je bio podvrgnut brojnim kritikama zbog nekoliko knjiga u kojima negira srpski genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini. Ali, nakon što su Sjedinjene Američke Države i saveznici NATO-a počeli bombardovati srpske mete 25. marta, Handke je još dublje stupio u ratnu politiku tako što je otputovao u Beograd da izrazi svoju solidarnost s izoliranom državom i njenim vladarom, Slobodanom Miloševićem. Tada je kazao da je njegovo “mjesto u Srbiji ako NATO kriminalci pokrenu kampanju bombardovanja”.

Bombardovanje, koje je trajalo 78 dana, imalo je za cilj da prisili Miloševića da povuče vojsku s Kosova, a okončano je 9. juna, istog dana kada je Handke održao premijeru svoje najnovije predstave, čija je priča suptilna kritika suđenjima za ratne zločine kojima su bili podvrgnuti brojni Srbi, među kojima je i Milošević. Ovo je bio veoma značajan period u njegovom životu i dok su njegovi prosrpski pogledi bili dobro poznati tada, jedno poglavlje njegovog života koje nije bilo poznato dosad se odvijalo.

Dana 15. juna 1999, odnosno manje od sedmicu dana nakon premijere njegove predstave o ratnim zločinima, Handkeu je ambasada SR Jugoslavije u Beču izdala jugoslovenski pasoš. Prema zakonu koji je bio na snazi u to vrijeme u SR Jugoslaviji, koja se sastojala od dvije republike, Srbije i puno manje Crne Gore, pasoši su izdavani isključivo državljanima SR Jugoslavije. Prema stranicama iz pasoša koje su dostupne javnosti nije moguće utvrditi da li je Handke uzeo jugoslovensko državljanstvo pored austrijskog iako u pasošu piše “Jugosloven” pod “državljanstvom”.

Handkeov jugoslovenski pasoš je važan zbog trenutne međunarodne kontroverze vezane za dodjelu Nobelove nagrade jer je to jedna od najcjenjenijih književnih nagrada na svijetu. Komitet za dodjelu nagrade je pod baražom kritika zbog dodjele nagrade nekom ko poriče genocid. Handke i njegovi branioci, među kojima je Nobelov komitet za književnost i Švedska akademija, koji su izabrali Handkea za nagradu za 2019., insistiraju da su njegove knjige, predstave i intervjui o BiH općenito pošteni i jednaki.

– Do sada nepoznata činjenica da je Handke imao jugoslovenski pasoš mogla bi biti novi pokazatelj njegovih stvarnih simpatija i odanosti. U dvije njegove najkontroverznije knjige “Putovanje do rijeka” i “Ljetni dodatak zimskom putovanju”, čini se da Handke dovodi u pitanje da li su Srbi ubili toliki broj Bošnjaka. Također se čini da sugeriše da su najsmrtonosnije minobacačke napade na Sarajevo počinili Bošnjaci sami protiv sebe, kako bi privukli još veću ljutnju svijeta nad Srbima koji su započeli rat i opsjedali glavni grad Bosne i Hercegovine. Procjenjuje se da je oko 100.000 ljudi poginulo u ratu 1992-1995. godine, a najveći udio do sada su muslimanski civili i vojnici. Najgori masakr u evropskoj historiji od Drugog svjetskog rata dogodio se 1995., kada su srpske snage pobile više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka u Srebrenici, u onome što je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju definisao kao genocid – piše The Intercept.

Handkeov jugoslovenski pasoš je jedno vrijeme bio skriven na očitom mjestu, naizgled nezapažen. Austrijska nacionalna biblioteka je 2015. godine dovršila mrežnu arhivu tekstova i fotografija vezanih uz Handkeov rad i život. Arhiva je pomalo nezgodna za korištenje. Na nejasnoj stranici o Handkeovim vezama sa Beogradom, nalazi se bočna traka sa 16 umanjenih slika, uglavnom beogradskih znamenitosti. Do prije nekog dana, kada je Intercept počeo raditi istraživanje, postojale su i dvije sličice sa naslovnice i na unutrašnje stranice Handkeovog pasoša.

Informacije o autorskim pravima na sada nestalim fotografijama navode da su iz privatne kolekcije Hansa Widricha. Kada ga je The Intercept kontaktirao ranije ove sedmice, Widrich je objasnio da je Handke skoro deceniju unajmljivao vikendicu na njegovom imanju u Salzburgu. Widrich, koji se penzionisao kao dugogodišnji glasnogovornik muzičkog festivala u Salzburgu, rekao je da mu je Handke dao niz ličnih predmeta, uključujući rukopise i stare pasoše koje je Widrich nakon toga dao Nacionalnoj biblioteci.

Widrich je rekao da je jednom pitao Handkea za jugoslovenski pasoš, a Handke je odgovorio da ga je dobio jer je kao stranac morao plaćati veću cijenu za hotele kada je putovao u Srbiju. Ovako je Widrich prepričao razgovor: “Rekao sam: Ah, vidim imaš jugoslovenski pasoš”, a on je rekao:”Da, podnio sam zahtjev za njega zato što posjećujem zemlju vrlo često i ne volim da plaćam visoke cijene za hotelski smještaj kada moj srpski saputnik plati pola od toga.”

Nije, međutim, jasno da li je čitava priča ovako jednostavna.

Ono što jeste istina je da je Handke, čija je majka rođena u Sloveniji, jugoslovenskoj republici do otcijepljenja 1991., u više navrata posjetio Srbiju sredinom do kraja devedesetih i obično je putovao s malom grupom bliskih prijatelja, a posebno sa svojim srpskim prevodiocem Žarkom Radakovićem. U njegovim knjigama iz tog doba često se navodi boravak u hotelima ili pansionima. Intercept je kontaktirao nekoliko ljudi koji su živjeli ili radili u Srbiji tih godina i podsjetili su da su hoteli naplaćivali veće cijene strancima.

Međutim, dobijanje pasoša od Jugoslavije (ili bilo koje zemlje, po tom pitanju) nije jednostavan proces. Prema Zakonu o putnim ispravama za državljane Jugoslavije iz 1996. godine ​​samo su građani Jugoslavije mogli dobiti pasoše, osim diplomatskih pasoša (Handkeov pasoš nema diplomatske oznake). Handkeov izdavač nije odgovarao na e-mailove i telefonske pozive u kojima je zamoljen da da komentar o porijeklu putovnice i na pitanje da li je Handke takođe dobio jugoslovensko državljanstvo.

Sasvim je moguće da je Handke dobio putovnicu bez prolaska kroz uobičajene korake za dobijanje državljanstva. Jugoslavija je duži niz godina bila mafijaška država, a Miloševićev režim ignorisao je zakone i radio po vlastitom nahođenju. Zemlju je zahvatila hiperinflacija, američke sankcije, političko nasilje i još mnogo toga. Režim je kažnjavao one s kojima se nije slagao i favorizirae one koje je odobravao. Nije nezamislivo da je režim omogućio Handkeu pasoš, zaobilazeći proces građanstva, kao nagradu i ohrabrenje za njegovu glasnu podršku.

Odluka Handkea da dobije pasoš je odvojena stvar. Sigurno bi platio manje novca u hotelima u kojima je odsjeo, ali to bi se činio nedovoljnim motivom za prihvatanje tako neobičnog i kontroverznog poklona od vlade koja je bila osuđena za zločine protiv čovječnosti u BiH i na Kosovu. Prihvatanje pasoša od Miloševićevog režima čini se političkim činom koji je znak odobravanja i podrške tom sistemu.

Čini se da je pasoš postao osjetljiva stvar za sve umiješane. Iako je Widrich u ponedjeljak i utorak odgovarao na upite, jučer je zatražio da The Intercept ne objavi fotografije pasoša. Kad je Intercept danas provjerio arhivu Nacionalne biblioteke, fotografije pasoša su obrisane.