Stranke koje se ujedinjuju pred izbore pokazuju svoju pojedinačnu nedovoljnost
Nas trojica ćemo se ujediniti i izaći u ring da pobijedimo onog koji je godinama vlasnik titule, dosta je on bio na tronu.
Čak i površna analiza ove rečenice govori da su ova trojica izazivača pojedinačno slabići i da se moraju ujediniti da bi pobijedili jednog. Nije li isto i sa strankama ljevice u BiH? Pozivima na zajednički nastup u slijedećim izbornim ciklusima, nesvjesno govore da su pojedinačno slabi. Pokazatelj ozbiljnosti i snage jedne političke opcije je da se pouzda u vlastitu snagu, da ponudi svoje kadrove i program. Ponajviše, da nastupa samostalno na izborima. U protivnom, kada govorimo o predizbornom pozicioniranju, čemu postojanje stranke ako nije dovoljna za samostalno učešće na izborima?
Ideje o ovome prvi put su se čule u Sarajevu nakon Općih izbora 2018., ali je to normalna praksa u postizbornim kombinacijama dostizanja parlamentarne većine. Zatim su te ideje aktuelizirane, opet u Sarajevu, u susret lokalnim izborima 2020. Tu se skup proširio i opcijama mimo ljevice te su tako predizborni partneri nesvjesno priznali da su pojedinačno nedovoljni i da sve razlike među sobom moraju prevazići da bi ostvarili pobjedu. Često se čuju ovakvi pozivi na savezništvo, uglavnom na lijevom krilu, te je jasno da je to ozbiljna ideja i politika stranaka ljevice. Kulminacija je zaključak sa sjednice Glavnog odbora SDP-a u Sarajevu 26. oktobra.
– Izraženo je uvjerenje da će SDP BiH, Naša stranka i drugi subjekti, koji će u dogledno vrijeme pristupiti Bh. bloku predstavljati stvarnu, snažnu alternativu vladajućim populističkim, desničarskim snagama i njihovim satelitima, saopšteno je.
Ovdje se vidi, iako svoj skup suprotstavljaju drugom, da je upotrebljena riječ “alternativa”, a zna se šta podrazumijeva taj termin: zamjenu, drugorazrednost… SDP i NS su ovako, svjesno ili ne, priznale da su drugi izbor, da su alternativa pobjednicima.
Možda je to i pravo političkih opcija ljevice, ali i ostalih koje se vide u takvom predizbornom savezništvu, da sebe ovako izvagaju i odmjere, kao nedovoljne pojedinačne takmace za izbornu trku protiv nacionalnih stranka koje nastupaju pojedinačno. Ako je tako, onda imamo jednu novu političku stvarnost u BiH, imamo samopriznanje stranka ljevice i ostalih da su drugorazredni politički subjekti. Da li je to povijesni slom ove političke ideologije u BiH?
Sreća za SDP, Našu stranku i sve koji ne vide uspjeh u samostalnom izlasku na izbore, je što oni koje izazivaju na megdan ne znaju primijetiti njihovo savezništvo kao skup slabašnih te to različitim alatkama javne komunikacije istaći do razmjere prvorazrednog pokazatelja vlastite političke snage i dovoljnosti.
DEBLOKADA.COM