Na današnji dan život za odbranu domovine dao je heroj Enver Šehović
Na današnji dan prije 27 godina život za odbranu domovine dao je heroj Enver Šehović. Šehović je poginuo u odbrani brda Žuč na sarajevskom ratištu. Odlikovan je najvećim ratnim priznanjem Zlatni ljiljan, a posthumno i Ordenom heroja oslobodilačkog rata.
Rođen je 15. januara 1967. godine u selu Bujakovina u općini Foča. Sa 15 godina Šehović je u Sarajevu upisao Srednju vojnu školu, a zatim Vojnu akademiju u Beogradu. U 25. godini pridružio se Teritorijalnoj odbrani BiH.
Šehović se proslavio komandujući 1. Slavnom kasnije Viteškom motorizovanom brigadom. Prva slavna – 111. viteška brigada postat će jedna od najuspješnijih brigada i na ratištu van Sarajeva, stoji u objavi Muzeja Alija Izetbegović. Među borcima Prve slavne i Druge viteške brigade koje su osvajale i odbranile Žuč bio je najveći broj dobitnika ratnog priznanja Zlatni ljiljan u Armiji BiH.
Pripadnici Prve motorizovane brigade pod komandom Envera Šehovića su vodili uspješne akcije na brojnim sarajevskim ratištima, a plato Žuči je bio simbol uspjeha bosanske armije.
Dok su branitelji grada zadnjim atomima snage zaustavljali neprijateljske snage u julu 1993. godine, jedna granata pogađa neposrednu blizinu komandnog mjesta.
– Pogledao sam prema mjestu gdje je stajao komandant s dvogledom. Nije ga bilo. Sve oko mene je bilo mrtvo. Na platou ispred komande Zahira Panjete ležali su Zahir i njegov brat Cera. Poginuo je i vozač Alije Ismeta Zlatko Kalamujić. Mirsad Bekrić je ostao bez noge. Enver Velić iz Specijalne jedinice MUP-a teško je ranjen… – ispričao je Mehemed Cero, komandant bataljona, nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan.
Iza njega su ostale supruga Zineta i kćerka Dalila.
– On nije bio samo komandant, već i obični borac… – kazao je Vahid Beširević, pratilac Envera Šehovića, nosilac priznanja Zlatni ljiljan.