Forto firmi svog oca uplatio 20 hiljada KM, a onda otišao s Vladom na po dupli Pfizer
Možda je premijer Edin Forto nekada i bio siromašno radničko dijete, iz barake koja nije imala kupatilo ni WC, kako je nedavno opisao svoje djetinjstvo. Ali je u pokušaju da se predstavi narodnim slugom kojeg život nije mazio, strpljivim herojem koji gradi društvo jednakih šansi, Forto ipak pretjerao, pričajući bajku čiji glavni junak se uvukao u Bijelu Kuću i oteo samog Clintona. Na prvu, netipičan političar, kako i stoji u tim dekorativnim lažima, objavljenim na nekoliko stranačkih portala. U toj elegičnoj ispovijesti o njegovoj skromnosti i jednostavnosti, nije bilo mjesta podsjećanju na Fortin zahtjev o isplati paušala nakon njegovog povlačenja iz Doma naroda, koji je premijer brzinski porekao, pa onda ipak priznao, poručili su iz sarajevske SDA.
Da Forto nije ono za šta se predstavlja znaju svi, ali da je vraški sposoban da u nepuna dva mandata u premijerskoj stolici, potpuno savlada najgore lopovluke, to o sebi vjerovatno nije znao ni on sam. Taj zakleti borac za socijalnu pravdu i jednakost, kojem Elmedin Konaković, po vlastitom priznanju, nije blizu samo jedan dan u godini, zapravo je prekaljeni politički korupcionaš. Ako je u pandemijskoj krizi, za svega dvije godine, budžetskim novcem uspio oporaviti i podići firmu vlastitog oca, pitanje je šta bi Forto sve umio i smio, samo da ga Konaković još jedanput proturi na čelo kantonalne Vlade.
Pošto se često referira na evropsku i zapadnu političku kulturu, Fortu bi neko morao podsjetiti da bi vijest o tome kako je firmi svog oca pogodovao budžetskim novcem, u tim društvima značila automatski pad vlade koju predvodi i neodložni kraj njegove političke karijere. Na to bi ga morao podsjetiti neko ko mu je također blizak, recimo Erdoan Kafedžić, njegov šef Ureda za borbu protiv korupcije i upravljanje kvalitetom Kantona Sarajevo. Može, a i ne mora, poručuju iz SDA KS.
