Formira se spomen-soba o ubijenoj djeci Sarajeva, neko mora ispraviti “propust” Muzeja ratnog djetinjstva

Deblokada je prva primijetila jednu pardoksalnu činjenicu vezanu za sarajevski Muzej ratnog djetinjstva (MRD). U tekstu iz oktobra 2019.g. “BEZ KLJUČNIH RIJEČI! Muzej koji zataškava istinu o velikosrpskim zlodjelima nad djecom Sarajeva?” ukazali smo na činjenice da u ovom muzeju ne postoje podaci o tome ko je ubijao i ranjavao djecu Sarajeva. Tada smo priznali da se naše konstatacije odnose na internet prezentaciju Muzeja, a što su ustanovili i reporteri magazina Stav koji su fizički posjetili Muzej. I oni su utvrdili da u MRD nema riječi agresor, agresija, opkoljeno, VRS, četnici, Vojska Republike srpske, velikosrpska, Karadžićevi Srbi, neprijatelji, četnici sa brda. Da li možemo zamisliti muzej genocida u Tel Avivu u kojem nema ni slova o tome da su ovaj zločin nad Jevrejima počinili nacisti?

Koliko smo bili u pravu, i koliko je MRD otuđen od suštine koju sugeriše njegov naziv, pokazuje i saradnja Ministarstva za pitanja boraca Kantona Sarajevo i Udruženja roditelja ubijene djece Sarajeva. Čelni ljudi Ministarstva i Udruženja su potpisali Sporazum o sufinansiranju izgradnje Memorijalne “Bijele sobe”, posvećene sjećanju na 1.601 dijete ubijeno tokom opsade Sarajeva.

“Za nas ovo mnogo znači, kao i za sve one koji su bili svjedoci razaranja i ubijanja Sarajeva. Posebnu važnost ‘Bijela soba’ će imati za buduća vremena jer će ovo spomen-obilježje imati poseban istorijski i edukativni značaj. Na ovaj način ćemo čuvati od zaborava uspomenu na više od 1.600 djece koja su ubijena u periodu opsade našeg grada”, istakao je Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja.

Ovom prilikom je rečeno da je namjena ove spomen-sobe da učenici, ali i svi drugi zainteresirani, dobiju saznanja šta se to dešavalo ovdje u periodu agresije, na koji način su sarajevska djeca, potpuno nevina, ubijana na ulicama našeg grada, u igri, u dvorištima svojih kuća, u školskim učionicama.

Ne bi bilo potrebe za ovakvom muzejskom postavkom da je muzej u vlasništvu Jasminka Halilovića nudio saznanja o zločincima, ubicama sarajevske djece. Ova soba bila je nužnost. Sarajevske vlasti i roditelji ubijene djece su bili primorani ispraviti nepravdu i učiniti nešto na memorijalizaciji ovog dijela sarajevskog pakla. Nekako se moralo, pa makar i jednom sobom, zbog generacija koje dolaze, ukazati na one koji su odgovorni za ovaj planetarni zločin koji je trajao blizu četiri godine u srcu Evrope.

Zanimljivo je da je upravo takav MRD po mjeri različitih bjelosvjetskih darivaoca. MRD često dobija svjetske nagrade i visoke ocjene od stranaca. Stvara se dojam da je Muzej bolji što više krije činjenice o četnicima koji su gađali djecu u porodilištima, u učionicama, na sankanju, u igri…

DEBLOKADA.COM

4+