Crkveno-velikosrpski narativ Latić Hulusić
Monstruozne je izjave Nejra Latić Hulusić dala za N1 televiziju. Koliko se da prepoznati a i po njenom priznanju, ova dijaspori nepoznata osoba, kćerka je Nedžada Latića.
– Nikad njemu i njegovom bratu nisam halalila to što su 90-ih učestvovali u stvaranju jednog monstruma koji im je pobjegao iz laboratorije. To je SDA. Ta stranka je monstrum pobjegao iz laboratorije poštenih ljudi, koji su zamišljali nešto što se zove demokratija. Strašno je to kada imate nešto napravljeno bazirano na nacionalnoj politici, to je pitanje sekunde kad će to otići u nacionalizam i fašizam. Nikad ni jednom ni drugom to nisam halalila, rekla je Latić Hulusić.
Ovakve stavove je teško analizirati jer su zasnovani na neistinama. Omalovažavanje i vrijeđanje vlastitog oca i njegovog brata Džemaludina Latića, najbolje pokazuje duševno prokliznuće Latić Hulusić gdje su jasni fragmenti kulture naricanja i kletve koja znamo gdje obitava. Govoriti o demokratiji u BiH nemoguće je bez SDA jer su upravo osnivači ove partije bili rodonačelnici skidanja omče komunističko-ateističkog jednoumlja. Optuživati SDA da je fašistička stranka u kojoj su brojne patriote, borci, intelektualci, simptom je raspuknuća “mislioca” kod koga se gube prostor, vrijeme i istina i postaju nedefinisana masa. Upravo je to najbolji opis nastupa Latić Hulusić, masa riječi bez utemeljenja u racionalnom i činjeničnom.
– Koncept vjere i religije je u našem društvu nedovoljno definisan. Nažalost, živimo u zemlji gdje se poistovjećuje koncept religije i koncept nacije. U vrijeme buđenja i čežnje za slobodnim ispoljavanjem identiteta, neke vođe svatri naroda su iskoristile taj jedan bezobrazni koncept ljudske želje za pripadanjem i ljudske prirodne želje za vjerovanjem ili nevjerovanjem. Oni su spojili u jednom trenutku religiju i državu, rekla je Latić Hulusić.
Zanimljivo je da ona u apsolutno sekularnoj državi vidi spojenost religije i države. Možda su ovi elementarni pojmovi nepoznati Latić. Da vlada njihovim značenjima, znala bi da je BiH sekularna država. Ipak, najvjerovatnije Latić Hulusić smeta što BiH mogu voditi ljudi koji imaju i vjerski identitet. Odgovaralo bi joj da su ateisti državni dužnosnici i ostali koji zauzimaju pozicije u državnom sistemu. Samo kada bi se odrekli vjere i vjerskog identiteta, onda bi mogli biti dio državnog aparata, poručuje gošća N1. Suludo. Zanimljivo je da Latić Hulusić tu nedozvoljenu simbiozu religijskog i državnog vidi tamo gdje je nema, u Sarajevu, ali je ne primjećuje tamo gdje je dominantna, u Banja Luci, Laktašima, Biljeljini i Kalinoviku, tamo gdje škole, ministarstva i mnoge druge institucije imaju krsne slave.
Nije poznato po čemu je Latić Hulusić poznata i zbog čega je relavantna osoba za gostovanje u TV programu. Ipak saznajemo da je rediteljka. Google to i potvrđuje. Postavlja se pitanje zbog čega ona nema nijedan poznat rad. Da li je krivo društvo koje je uložilo mnogo novca i resursa u proizvodnju beskorisnih kadrova? Koliko se može vidjeti, umjesto po filmovima, Latić Hulusić je poznata jer piše online pisma. Hit je bilo ono upućeno prema predsjedniku SDA. Ništa više od prosječnog korisnika interneta, posebno društvenih mreža, koji te nove medije koristi za iskazivanje političkih stavova. Uzme li se u obzir dubina frustracije Latić Hulusić, njena zaokupljenost nebitnim pojavama, ali i predimenzioniranje evidentnih anomalija, pa sve to iskazano na megapatetičan način, što ponekada stvara osjećaj straha kod gledatelja koji u tome prepoznaje kliničke simptome, vjerovatno vidimo rađanje još jednog miljenika bosanskohercegovačke javnosti.
Zamalo je Latić Hulusić zaplakala jer je predsjednik SDA Bakir Izetbegović uporedio SDA sa restoranom. – To, jednostavno, boli, rekla je. Ova je metafora više pogodila gošću N1 nego četnička orgijanja po Srebrenici. Iskopavanje dječijih koščica iz masovnih grobnica nisu je potakla kao ovaj Izetbegovićev opis SDA. Upravo ovaj momenat pokazuje s kakvim se sve paranormalnim a ujedno i opasnim pojavama susreće bh. društvo. U svojim detektovanjima problema u BiH izbjegla je spominjanje Milorada Dodika, pa ju je te blamaže i otkrivanja pozicije zaštitnika velikosrpstva bezuspješno pokušao spasiti voditelj postavljajući joj pitanje o predsjedniku SNSD-a.
Bilo bi dobro da Latić Hulusić možemo objasniti kao izgubljenu rediteljku koja nekreativnost i nedokazanost u scenskoj umjetnosti pokušava nadomjestiti užasnim nastupima i izletima u polja politike i analitike. Ne bi to bila ni prva politički pristrasna aktivistkinja koja se lažno predstavlja, a mediji joj zbog toga daju nesrazmjerno veliki prostor, neprofesionalno tepajući takvim istomišljenicima, poput njenog domaćina u studiju Nikole Vučića. Mnogo gore od svih tih anticivilizacijskih pojava je to što su njeni stavovi, koje smo ovdje analizirali, crkveno-velikosrpski, a deklarativno su muslimansko-građanski. Slabo zamaskirani.
DEBLOKADA.COM
Preporučujemo:
Zašto je knjiga Marka Franciškovića “Hrvatski Džihad” zbunila naše susjede
