KAKO SU NAM NEZNALICE HTJELE PODVALITI STANIVUKOVIĆA! Zlatni dečko bh. politike
Podsjećamo da je Deblokada prva ukazala na razliku između umišljaja Bošnjaka o Drašku Stanivukoviću i onoga što on jeste. Tada smo objasnili da se Stanivukovićevo kritiziranje Milorada Dodika i vladajućeg SNSD-a zasniva na konstantnom ukazivanju kako se oni ne bore dovoljno za Republiku srpsku, da su izdajnici srpskih interesa i slično. Dakle, Stanivukovićeva izgaranja nisu zbog toga što Dodik ne dozvoljava da djeca povratnika uče bosanski jezik, niti zbog toga što želi osamostaliti RS, ne smeta Stanivukoviću što Dodik negira genocid ili veliča ratne zločince. Stanivuković smatra da to Dodik može raditi jače i bolje, da snažnije treba čuvati RS.
Ubrzo je javnost u Federaciji otvorila oči. Mladi poslanik PDP-a je i pred TV kamerama negirao genocid u Srebrenici. A onda početkom februara 2020. Draško pozira sa četničkom zastavom, na njoj mrtvačka glava i kosti. Stanivuković je pao. U očima čak i najupornijih tragača za ljubavlju i razumnošću u Republici srpskoj.
Da Stanivuković nije bio u potpunosti otvoren, još uvijek bi ga ljubili po sarajevskoj Baščaršiji, još uvijek bi Mersiha Drinjaković, urednica magazina Gracija, donosila pozitivne članke o mladom četniku i nazivala ga “zlatnim dečkom bh. politike”. Činjenica je da Mersiha Drinjaković tokom hvalospjeva o Drašku (oktobar 2018.) nije mogla znati da će ubrzo Stanivuković početi otvoreno slaviti neustavi dan RS, dan kada je počeo lov na Bošnjake i Hrvate u BiH, niti da će on negirati genocid kao i to da će besramno glorificirati fašistički četnički pokret. Nije se to znalo, ali nije ni to da je on “zlatni dečko”. Zbog čega su ga onda iluzionisti apriori glorificirali i poturali kao “zlatnog dečka”?
Obrazloženje se nalazi u korupciji. Zar da drugačije nazovemo pojavu kada neznalice i naivci zauzmu mjesta koja im omogućavaju da svoje promašaje predstavljaju kao tačnosti? Analitičari, mediji ili potkapacitirane individue, koji su proteklih godina željeli mladog poslanika u Narodnoj skupštini Republike srpske ugurati u bošnjačke avlije i natjerati ih da ga više vole od vlastitih ukućana, na neočekivan su način razgolićene u svojoj agresivnoj bezumnosti. Sa slučajem “Stanivuković” može se naslutiti koliko pogrešnih procjena, neistina, patetike i prikrivenih fašista su nam upakovali i sa roze mašnicom podvalili kreatori kolektivnog mišljenja. Dubina i širina procjepa između nekakvih “gracija” i stvarnosti, naprosto zaplaši.
Dok su nam govorili da je Draško zlatan, pa smo počeli da ga ljubimo ispred Begove džamije, on nam je rekao da nije takav i da nije bilo genocida nad Bošnjacima. Mašući četničkom zastavom.
DEBLOKADA.COM
Preporučujemo:
SLUČAJ MARKOVINA! Da li Finci, Mustafić i Pašović imaju istu logiku kao i Nobelov komitet?
