Zašto Ajna Jusić ne govori ko je u BiH vršio ratna silovanja sistematski, a ko sporadično?

Ajna Jusić je dijete rođeno kao posljedica ratnog silovanja. Rođena je 1993. u Zenici. Sa 14 godina saznaje da je njen biološki otac silovatelj. Ona je sada predsjednica Udruženja ‘Zaboravljena djeca rata’. To su podaci o hrabroj djevojci koja govori o stanju i potrebama ove osjetljive grupe djece i porodica u kojima žive.

Ajna se 26. novembra 2019. obratila predstavnicima Organizacije Ujedinjenih nacija. Spomenula je nebrigu državnih sistema za njih i njihove majke. Navela je i ilustrativan primjer ‘obaranja pogleda na šalterima’ zbog, kako je rekla, situacija kada moraju objasniti da ne znaju ime oca jer je majka preživjela ratno silovanje.

Kako je Ajna jaka osoba, onda vjerujemo da može prihvatiti jednu dobronamjernu kritiku. Nažalost, njeno djelovanje kroz medije i rad u udruženju je nepotpun jer se uvijek izostave neki bitni podaci kada se govori o ovoj temi. Nigdje se ne spominje kojim vojskama i stranama su pripadali silovatelji. Bez ovakvog sagledavanja teme, istina je nepotpuna pa čak se i pretvara u neistinu. Pripadnici Oružanih snaga RBiH to nisu radili niti približno u broju kao srpska strana, a niti se po karakteristikama tih sporadičnih slučajeva može reći da su dio opće sheme koja bi se mogla ustanoviti kod branitelja.

– Tražeći krivicu u ovom, u onom, na koncu dolazimo ponovo do zaključka da se desila sistematska greška koju su počinile vladajuće strukture, rekla je Ajna u New Yorku. Vidimo da zna pokazati na krivca, a u slučaju postratnog tretmana ove djece, to su strukture koje upravljaju državnim sistemima.

Nažalost, ova djevojka nije precizna kada treba govorit o tome ko je i u kojoj mjeri vršio silovanja. Tako je stvorila dojam, ne samo strancima već i mladim generacijama u BiH, da su ovi ratni zločini bili svojstveni svim ‘zaraćenim stranama’. A činjenice nisu takve. Dragoljub Kunarac, Radomir Kovač, Zoran Vuković, Radovan Stanković, Pero Elez, Gojko Janković, Dragan Damjanović, Momir Savić, Miodrag Nikačević, Željko Lelek, Veselin Vlahović Batko, Sanko Kojić… samo je dio presuđenih zločinaca iz Vojske i MUP-a RS. O broju silovatelja čija se imena ne znaju, može se samo nagađati. Nasuprot njih, skoro pa su usamljeni slučajevi, kao onaj iz logora Čelebići, gdje su pripadnici Armije RBiH počinili ove gnusne zločine.

Vijeće sigurnosti UN-a osnovalo je ekspertnu komisiju na čelu s Mahmoudom Cherifom Bassiounijem. Prema nalazima ove komisije, bilo je očito da su srpske snage silovanje koristile sistematski i da je to imalo podršku komandanata i lokalnih vlasti. Komisija je zaključila i da je “izviješteno da su silovanja počinile sve strane u sukobu. Međutim, najveći broj žrtava bile su bosanske muslimanke, a najveći broj navodnih počinilaca bili su bosanski Srbi”.

I pored toga što stvarni brojevi silovanih žena nisu i nikada neće biti poznati, analogija nas može dovesti do spoznaje o učešću u počinjenju ratnih silovanja. Zna se ko je i u kojoj mjeri u BiH počinio genocid, ko je vršio etničko čišćenje, progone, ubistva, ko je otvarao konc-logore. Zna se kome su silovanja bila alat za ostvarivanje agresorsko-osvajačkih ciljeva. Omjer silovanja je preslikan omjer učešća strana u izvršenju drugih ratnih zločina. U studiji pod naslovom “Masovno silovanje: rat protiv žena u Bosni i Hercegovini” Alexandra Stiglmayer i ostali zaključuju da je u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj silovanje bilo sredstvo ‘etničkog čišćenja’. Efekt silovanja često je taj da se osigura da će žene i njihove porodice pobjeći i da se nikad neće vratiti.’ Imajući u obziru ovakvu pozadinu, očito je da se silovanja u Bosni i Hercegovini vrše ‘u velikim razmjerima’ (UN i EZ), da ona dobijaju sistematski karakter i da su ‘u daleko najviše slučajeva muslimanske (bošnjačke) žene žrtve srpskih snaga’ (Amnesty International).

Ovi podaci poznati su Ajni i svima koji se bave ovom temom. Zbog toga ne mogu sebi dopustiti da krivicu, umjesto na konkretne i dokazane velikosrpske i velikohrvatske agresore na BiH, pripisuju pojavi (ratu). To je, uvjereni smo, nesvjesno pomaganje silovateljima, ako ne njima lično, onda zločinačkoj ideologiji koja im je bila podstrek i zaštita za takva zlodjela.

Nadamo se da će Ajna ove činjenice početi navoditi tokom svog angažmana. Nema razloga da je bude strah jer, kako i sama za sebe kaže, ona je hrabra i jaka djevojka. Imala je dobru priliku u New Yorku, ali nije rekla ko je najviše, a ko najmanje činio zločin ratnog silovanja. Ovim zaobilaženjem da se navede kojim političko-vojnim strukturama su pripadali zločinci, kreatori takvih obrazaca i izvršioci se utapaju u bezličnu, nevidljivu masu. Tako ostaju iza zavjesa općih opisa.

DEBLOKADA.COM

Slična objava:

BEZ KLJUČNIH RIJEČI! Muzej koji zataškava istinu o velikosrpskim zlodjelima nad djecom Sarajeva?