Zašto se Irfan Čengić smije žrtvama koje su se borile za ravnopravnost muslimana?

Samo jedan neverbalni čin pokazao je svu opasnost i moguće namjere nasljednika antidemokratske i diktatorske komunističke ideologije.

Na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo zastupnik Haris Zahiragić je govorio o radu Tužilaštva KS. Naveo je slučaj hapšenja bivšeg gradonačelnika Sarajeva, donedavno našeg ambasadora u Kataru Abdulaha Skake.

„Abdulah Skaka potomak je ljudi koji su već ranije privođeni i vođeni u gulage od sličnih ideologija koje danas (ovo) provode, sa lisicama na leđima je, uspravnog čela, ušetao u to tužilaštvo“. Dok je ovo Zahiragić govorio, u sali se nasmijao zastupnik SDP-a Irfan Čengić.

Da pojasnimo. Abdulah Skaka je unuk Ismeta Kasumagića, istaknutog bošnjačkog intelektualca, jednog od najbližih saradnika prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića. Kao nositelj ideje ravnopravnosti muslimana/Bošnjaka, ideološki i pravni prethodnici Irfana Čengića su ga nevinog hapsili i slali u zatvor dva puta, 1947. i 1983. godine. Ukupno je odležao šest godina u zatvoru, žrtvujući svoju slobodu za najuzvišenije civilizacijske vrijednosti.

Izuzetno je opasno za društvo da na mjestima odlučivanja imamo one koji se smiju na spominjanje žrtava diktatorskog režima. Teško je izbjeći zaključak da osmijeh Irfana Čengića govori o neprolaznoj transgeneracijskoj ideološkoj potrebi proganjanja Bošnjaka koji traže prava i da budu slobodni kao i ostali građani. Ipak, činjenica je da Čangić svoje brojne plate u različitim državnim institucijama dobija od glasača koji su žrtve onih koji, s osmijehom ili bez, ne vide Bošnjake kao jednakopravne građane.