ZLOUPOTRIJEBIO NARODNU BORBU! Da li diktatora Tita treba posthumno osuditi?

Nakon što je Crvena armija sa istoka potisnula njemački Wehrmacht, Josip Broz Tito je na krilima ruske snage stvorio dojam da su njegova Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije i Partizanski odredi Jugoslavije pobijedili Hitlerovu armadu. Iako je vodio borbu protiv okupatora, Tito i partizani nisu mogli ostvariti ništa osim pojedinačnih slobodnih enklava. Tako bi ostalo da Staljinove snage nisu sa istočnog fronta protjerale njemačke trupe. Jašući na crvenom ruskom valu, Tito se predstavio kao pobjednik. Ustvari, on je samo bio na strani pobjednika.

Šesti april 1945. godine, kao drugi dan oslobađanja Sarajeva od fašističkog okupatora, dobra je prilika da se zapitamo da li treba objektivno sagledati lik i djelo Josipa Broza. Ako se uzmu u obzir da je u partizane prihvatio zločince koji su kao četnici činili masovne i svirepe zločine nad muslimanima i Hrvatima, jasno je da je tu već mnogo mjesta za ispitivanje odgovornosti. Tito nije pružio otpor četnicima u mjeri da ih je sankcionisao, već je zbog svojih političkih ciljeva odlučio im sašiti partizanska odijela i kape. Neprocesuiranje zločina, uz njihovo angažiranje u partizanima, dovoljni su da se Tita pozove na historijsku odgovornost. Poznato je da su Titovi odredi počinili ratne zločine nad zarobljenicima, ali se o tome poslije rata nije smjelo govoriti.

Kasnije je Josip Broz zloupotrijebio narodnooslobodilačku borbu. Totalitaristički je zasjeo na tron države. Njegova komunistička partija je bila neprikosnovena, članstvo u njoj bilo je obavezno za bilo kakav probitak, a bez crvene knjižice bili ste targetirani kao državni neprijatelj. Političko oponiranje komunistima i Titu je bilo nezamislivo. Goli otok, zatvori, progoni, ubistva čekala su sve one koji bi zatražili malo demokratičnosti i političkog pluralizma.

Josip Broz je bio doživotni predsjednik Jugoslavije. Tjerao je generacije da mu ljube ruku i nose štafetu. Mijenjao je historijske nazive gradovima i ulicama i davao im imena po sebi. Od naroda otimao kako bi pravio milijardama skupe bunkere za sebe, svoju porodicu i najbliže saradnike. Tito je uživao na vlastitim otocima, lovištima, vozio se luksuznim avionima u ličnom vlasništvu, imao je brodove, desetke automobila. Čitav državni aparat mu je bio potčinjen, hiljade ljudi ga je opsluživalo. Parlamentarizam je bio nepoznat pojam.

Ovo su samo neki od razloga koji trebaju biti povod da se Broz lustrira. Vjerovatno bi procesi objektivne analize zloupotrebe uspjeha Crvene armije i naroda Jugoslavije, zlupotrebe položaja i diktatorskog vođenje države, košenja ljudskih i političkih prava, otimanja privatne imovine, rušenja vjerskih objekata, prisvajanja javnih dobara… bili i više nego djelotvorni da ga se posthumno osudi kao diktatora i zločinca.

Treba vjerovati da će moderno bosanskohercegovačko društvo biti spremno otarasiti se ideološkog naboja i krenuti u proces objektivizacije djela i uloge Josipa Broza Tita u historiji ovih prostora. Na osnovu činjenica i uz objektivno ocjenjivanje, nesumnjivo će Josip Broz Tito izgubiti oreol božanstva kakvim ga mnogi doživljavaju.

DEBLOKADA.COM

Tekst je nastao u okviru projekta “Pravo na mišljenje – pravo za sve”.


Preporučujemo: