BRZA KONTRA ŠVEĐANIMA! Hitler predložen za Nobelovu nagradu, ‘Mein Kampf’ je imao veliki tiraž

Dženana karup-Druško, ugledna bh. novinarka i istraživačica ratnih zločina, imala je zanimljivu rekaciju na potez Kraljevske švedske akademije nauka. U objavi Karup-Druško je mnogo zanimljivih detalja:

Nakon svega mislim da nemamo razloga za ogorčenost već da se, čak, možemo zahvaliti Komitetu Kraljevske švedske akademije nauka jer su svojim potezom ponovo cijeli svijet natjerali da se podsjeti na srpske zločine i genocid u Bosni i Hercegovini i ulogu Miloševićevog režima u tome.

Iz brojnih reakcija pokazalo se da mi imamo jako puno prijatelja, da svi oni koji drže do civilizacijskih vrijednosti, ljudskih prava, demokratskih tekovina, vladavine prava… apsolutno nemaju nikakvih dilema oko toga šta se dešavalo u BiH i da Handke, kao jedan od rijetkih pisaca koji je podržavao i podržava Karadžića i Miloševića, i koji je negirao i negira zločine i genocid nikako nije smio dobiti, tu nekada prestižnu nagradu.

Moja prva reakcija, kad je tek objavljena informacija da je Handke dobio Nobelovu nagradu, bila je bijes. A kad pobjesnim ja djelujem. Nazvala sam prijatelje s kojima najviše surađujem oko ratnih zločina i predložila im, sjećajući se slučaja talijanskog državljanina koji je osuđen u Švicarskoj jer je negirao genocid, da pronađemo evropsku državu u kojoj je negiranje genocida kažnjivo i pokrenemo sudski postupak protiv Handkea na osnovu njegovih izjava u kojima je negirao genocid.

A onda su uslijedile reakcije… Sinoć sam do kasnih sati čitala komentare i izjave na engleskom, norveškom, francuskom, švedskom, srpskom, hrvatskom, bosankom… i svi su se slagali u jednom – osuda jer je Handke dobio Nobelovu nagradu za književnost iako je negator genocida u BiH i prijatelj srpskih zločinaca Karadžića i Miloševića. Najveći broj njih, među kojima i intelektualci iz Švedske, predložili su Akademiji da nagradi i Hitlera jer je njegova knjiga prodata u milionskom tiražu, prvedena na više jezika…

Pojedinci koji su Handkeu dali podršku potpuno su se izgubili u masi intelektualaca iz svih krajeva svijeta koji su to osudili – oni su Handkea stavili na javni stub srama. Nema te presude koja bi imala jaču i veću snagu od toga. Pokazalo se da mnogi nisu zaboravili i da ni 25 godina nakon rata u Bosni i Hercegovini nemaju dilema oko onoga šta se dešavalo u BiH i zločina koje su počinile srpske snage.

Možda smo mi, svakodnevno zatrpani izjavama političara i negatora iz regiona, bili zaboravili koliko imamo prijatelja u svijetu. Ali, sad su se svi oni javili i stali uz nas, stali uz BiH, stali uz žrtve Srebrenice.

I zato, eto im Handke i Akademija (oni koji su predložili i oni koji su glasali za Handkea) i dva-tri intelektualca koja su to podržala uz političare i medije Banja Luke i Beograda, mi imamo puno, puno više prijatelja među kojima su najveći pisci današnjice, intelektualci, novinari, historičari… Sve ovo podsjetilo je cijeli svijet da je poštovati srebreničke žrtve pitanje civilizacijskih vrijednosti i svega onoga na čemu počivaju i UN i Evropa i SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo…, iako nam se ponekad čini da to nije tako.

Odluka Švedske akadamije je više no i jedan drugi događaj nakon Daytona podsjetila ko su bili loši momci u BiH, a ko dobri, podsjetila na žrtve zbog monstroznih snova o velikoj Srbiji, podsjetila na strahote koje smo svi mi u BiH preživjeli zbog toga.

Mi pamtimo. Ali pamte i drugi. Zbog toga, hvala svima onima koji su reagirali zbog nagrade Handkeu, jer vraća to nadu da su svijetu, bez obzira na nove geopolitičke procese, neoliberalni kapitalizam, i urušavanje svih onih vrijednosti na kojima i jesu izgrađene UN i koje jesu formirale Haški tribunal, još uvijek važni i pravo i pravda i sve one civilizacijske vrijednosti koje nas i čine čovjekom, napisala je bh. novinarka.