MEDIJSKE MANIPULACIJE? Da li je Sarajevo najzagađeniji grad? Ko tjera mlade iz BiH?
AMIR TELIBEĆIROVIĆ
Negdje krajem 2019. godine, otprilike, ili možda na samom početku sljedeće godine – teško je reći najpreciznije, sarajevski studio TV N1 imao je još jedno vanredno javljanje uživo. Povod je bio gusti smog po sarajevskim ulicama, pomiješan sa maglom, dakle upadljivo zagađenje zraka. Dvoje reportera ove TV kuće, uporedo su se javljali u studio sa terena. Jedan izvještaj iz Sarajeva i jedan iz Banjaluke. Danima prije toga, forsirala se priča o prilično opasnom aerozagađenju u Sarajevu. Već su bila aktuelna i upozorenja za osobe sa slabim plućima da ne izlaze vani ako ne moraju, počele su i preporuke za nosanje maski za lica zbog lakšeg disanja, znači barem dva – tri mjeseca prije zvaničnog početka korona procesa. Uglavnom, spomenuti reporter na sarajevskim ulicama, govorio je tada o velikom zagađenju zraka čemu je i sam upravo prisustvovao. Potom je gledateljstvu preporučio da nose maske kada idu vani, rekavši usput gdje se iste mogu nabaviti i koliko u prosjeku koštaju. Istovremeno, on sam, usred spomenutog vanredno opasnog smoga, nije nosio masku, niti kašljao, baš kao ni njegova kolegica iz Banjaluke koja se javljala istim povodom. Nakon što je primjetila ovu omanju blamažu, voditeljica u studiju je posavjetovala kolege na terenu da usput malo pripaze i na sebe. Ovo naravno ne znači da smog nije bio smrdljiv i za nekoga možda opasan, ali znači da su reporteri pretjerivali, a da li svjesno ili nesvjesno, ne zna se. Kako su dani sa gustom mješavinom smoga i magle sarajevske kotline potrajali, tako se i dalje o tome izvještavalo na ovoj televiziji, ali i na drugim medijima. Onda je nastupilo novo sugestivno pretjerivanje, blago rečeno. Ovaj studio je izašao u javnost sa naslovom “Sarajevo najzagađeniji grad na svijetu”. Tvrdilo se kako baš u sarajevskoj kotlini udišemo najzagađeniji zrak na poznatom svijetu. Svako dublje istraživanje interneta moglo je pokazati da nije tako, i da su različiti indeksi zagađenja u različitim krajevima svijeta drugačije pokazivali, a lista se mijenjala, ponekad svaki dan a nekad svake sedmice. Istodobno, upotrebom misaone logike, moglo se shvatiti da se radi o upadljivom pretjerivanju. Niti je Sarajevo tako veliki grad za planetarno najveće zagađenje, niti višak automobila plus loženje u domaćinstvima da može plasirati ovu kotlinu na prvo planetarno mjesto po zagađenju zraka, iako jeste dosta zaprljan. Nekoliko kineskih gradova, te još nekih u Aziji, povremeno i neki geografski bliži centri, kao Beograd, bili su tada po različitim stranim indeksima sa većim zračnim zagađenjem nego Sarajevo.
Subliminalne porukice
Kada se u studiju N1 to shvatilo, onda je naslov prepravljen u “Sarajevo najzagađeniji glavni grad na svijetu”. I ovo je bilo dovoljno tragikomično, ali eto, nekako je prošlo. Ubijanje u pojam navodima o tome kako je sve crno ili najcrnje u BiH ili u Sarajevu dovodi ponekad ovaj studio do apsurda u izvještavanju. Ne samo u vezi sa zračnim zagađenjem nego i na drugim primjerima. Jedna od čestih tema u ovom studiju jeste odlazak mladih osoba iz BiH u inozemstvo, uz isticanje kako je to tragično. Istovremeno, kada se slušaju razni društveni “analitičari” i politički “znalci” koji gostuju na ovoj televiziji, može se steći dojam da je sve toliko negativno da mladi nemaju izbora nego otići. Dosta toga naravno jeste loše u državi, pogotovo ekonomski, ali se javnosti predstavlja duplo gore nego što jeste ili kao najgore. Nekad najgore u regionu, nekad najgore u Evropi a nekad i “na svijetu” bar kad se dođe priče o zraku i smogu. Kao da se te mlade medijski ohrabruje da odu, dok se to istodobno predstavlja tragičnim. Neko se može zapitati zašto se u ovom kontekstu spominje TV N1 kada mnogi drugi mediji rade nešto slično ili isto. Naprosto, ovaj studio spada među najgledanije i najsugestivnije u BiH i vjerovatno u susjedstvu. Usput, ova televizija ima i jednu vrstu političke reklame, možda i besplatne. Naime, njih povremeno javno prozivaju dvojica vodećih političkih sirovina sa Balkana, Aleksandar Vučić i Dodik Milorad. Poznato je da ova dvojica u maniru kontroliranih psihopata imaju ispade pred novinarima. Na press konferencijama njih dvojica, svaki za sebe, ponekad izravno vrijeđaju novinare sa N1, ili ih izbjegavaju, sve pred kamerama. Na taj način N1 dobija imidž za negativce “provokativnog” ili “politički korektnog” medija, što svakako ima uticaja kod velikog dijela publike. Kada neko izrazi negodovanje prema načinu rada TV N1, njegovi bližnji koji se ne slažu sa tim, odmah ga upozore da je stupio u isti rang sa Dodikom i Vučićem. Ide se naivnom dječijom logikom – ‘ako ih Vučić i Dodik ne vole, (makar i navodno) onda mora da su dobri kako god da izvještavaju’. Zato u paketu sa informacijama u ovom studiju mogu proći i poluinformacije pa čak i poneke dezinformacije. Što se tiče emotivnih manipulacija, one su najizraženije u džinglovima i nekim promotivnim klipovima. Naprimjer, subliminalne poruke su provučene kroz jedan miks snimaka čije emitiranje ponavljaju više puta sedmično, a u njoj se čuje glas glumca Mikija Manojlovića koji kaže “jedan jezik, isti jezik.” Dovoljno se često ponavlja da nije teško shvatiti kako se radi o već oprobanoj metodi navikavanja na “mantru” o istom jeziku koji se govori u Crnoj Gori, Hrvatskoj, BiH i Srbiji. Sve je temeljeno na staroj a nedovršenoj temi koju je prije nešto godina isforsirala poznata lingvistica Snježana Kordić, sa čuvenom definicijom o “policentričnom” jeziku. Da podsjetimo, nije sporno da ljudi u spomenutim državama govore istim ili skoro istim jezikom a različitim dijalektima, ali se često izbjegava razgovor o tome kako se zove ili kako nazvati taj jezik, naročito unutar BiH.
Dobra stara kontinentalna iskompleksiranost
Druga, možda tragičnija subliminalna poruka je u kratkom snimku koji se pretjerano često ponavlja na N1, a to je predstavljanje stare turbo-folk “dive” Lepe Brene u superlativima. U tom džinglu neka mlada voditeljica Breni izražava divljenje do granica vlastitog poniženja. Na kraju snimka Brena nešto “filosofski” poručuje gledateljstvu u vezi sa životom. Ko je ili šta je simbolizirala Brena u prošlosti, računajući i ratno razdoblje, valjda znaju svi koji su pratili događaje na Balkanu posljednjih tri – četiri decenije. Vjerovatno znaju i urednici sa N1. Razblažena “vesela” pornografija i estradno propagandna prostitucija sa kojom su i ne znajući neki od nas odrastali, samo je dio svega onoga na šta se odnosi Brena kao pojam. Kada se već spominje promocija famozne jugonostalgije preko N1, ranije gostovanje Neleta Karajlića u emisiji Pressing, te podilaženje voditelja gostu uz davanje prostora Neletu da priča kojekakve političke izmišljotine ubacujući subjektivne emotivne manipulacije, također dovoljno govori za sebe.
Međutim, nedavno su na N1, možda i nesvjesno, promovirali neku vrstu kulturološkog rasizma. Naime, jedan sarajevski političar, da mu ne spominjemo ime i ne reklamiramo partiju, rekao je kako je “BiH u rangu sa Afrikom,” aludirajući na priču oko nenabavke odnosno navodno spore nabavke kontroverznih vakcina za BiH. TV N1 je ovu izjavu prenijela nekako nonšalantno, kao sasvim prihvatljivu, bez analiziranja iste, ili onog političara koji je dao izjavu. Namjerno se kaže kulturološki rasizam, možda može i sociološki, jer nije u pitanju nipodaštavanje nekoga prema boji kože niti nečijoj fizionomiji nego nešto drugo. Manipulacija ide ka tome da se gledateljstvu u glavi ogade domaće korumpirane vlasti a zatim i cijela zemlja zbog komplikacija oko nabavke tih vakcina. Nakon toga se obično formira kompleks niže vrijednosti kod TV publike. Međutim, usporedba BiH sa osiromašenim te ratovima i revolucijama razorenim područjima Afrike, ovdje označava gledanje sa visine prema Africi, to jest sa geografske i geopolitičke pozicije. Preciznije, sa pozicije onih sila koje su učinile da određeni dijelovi Afrike budu takvi, a pritom, takozvani ‘eurocentrizam’ ne dopušta postojanje nečega nalik Africi usred Evrope. Po automatizmu, svako poređenje sa afričkim državama ili Afrikom općenito, smatra se nečim “najgorim” prema ustaljenoj navici u razgovoru. Možda u privatnim razgovorima nekako proleti jer tu se inače svašta provuče bez reakcija, ali ovdje se radi o gledanom i ozbiljnom elektronskom mediju, kao i relativno ozbiljnom političaru koji je dao takvu izjavu, mada je ovo drugo diskutabilno. Pored ostalog, u ovome se krije, ili skoro da više i ne krije, ucjena ili nagovještaj o tome šta navodno čeka one zemlje koje ne nabave sve te silne vakcine na vrijeme, u ovom slučaju BiH. Čeka ih “premještanje” iz Evrope u Afriku, ne fizički naravno, nego ekonomski, politički, kulturološki, sociološki, šovinistički. Nešto slično se desilo prije niza godina, preciznije prije ere Facebooka i Youtube-a. Kada je bilo dosta foruma po internetu, za svakakve rasprave, neko je forumski proširio priču kako samo dva glavna grada na svijetu još uvijek nemaju McDonalds, a to su kao bili Sarajevo i Pyongjang u Sjevernoj Koreji. Tema je bila zapaljiva i proizvela je željeni efekat. Ne samo što su frcali izrazi kompleksa niže vrijednosti po tom forumu od nekih Sarajlija najednom “željnih” McDonaldsa, nego se više niko nije trudio da napiše ostalima kako je ovaj podatak neprovjeren. Svakako, nije se govorilo da Sarajevu nije neophodan McDonalds, ali se ionako nije radio o tome. Dakle, sličan efekat kao u ovoj blamaži sa Afrikom i BiH.
Bosna u “Afričkoj uniji”
Skoro ništa od ovoga se na domaćim medijima, ne samo N1, ne analizira na ovaj način. Usput, mediji poput N1 se deklarativno zalažu protiv govora mržnje, da pritom ne spominju kako postoji još i govor prezira kao i govor manipulacije, a tu se uklapa ova usporedba između Afrike i BiH. Način rada studija N1 možda nije naročito zanimljiv ni medijskoj “inspekciji” sa portala Raskrinkavanje.ba jer dosta od ovoga nema među poznatim prozivkama sa Raskrinkavanja. Profesionalni mediji poput N1 bi valjda trebalo da provjere o čemu se radi na primjer, kada je riječ o vakcinama, bez prihvaćanja naslijepo svega što se smatra internacionalnim. Iako su međunarodna priča, da ne kažemo globalna, za vakcine se valjda podrazumijeva da se detaljno ispita kakve su, od čega su, zašto se toliko forsiraju ako se još ne zna njihova učinkovitost. TV N1 samo prenosi priče o vakcinama kao nečemu za što se podrazumijeva da je dobro samo od sebe, unaprijed, i bez iscrpne i dugotrajne prethodne provjere. Dio bh. vlasti smatra da bi se trebalo jasno utvrditi o čemu se radi sa ovim vakcinama prije nego one stignu u BiH (ako već i nisu stigle), što je kod mnogih domaćih medija proglašeno za negativnost.
Dnevni Avaz, kao još jedan od najsugestivnijih i najmanipulativnijih domaćih medija, samo ovaj put u printanom izdanju, na jednoj od svojih naslovnica ističe podebljanim slovima priču o tome kako cijeloj BiH prijeti izolacija od ostatka Evrope, naravno opet zbog nenabavke vakcina. Jasno je već, iz nekoliko prethodnih podataka, da se najmanje radi o brizi za zdravlje a najviše o kopiranju onoga što se radi u razvijenoj Evropi ili na Zapadu generalno. Nije razlog medijskom forsiranju ulaska vakcina u BiH opće zdravlje ili tlapnja oko sticanja “imuniteta krda,” nego strahovi od neopravdane izolacije i kompleksi niže vrijednosti. Usput je u pitanju i trend, znači ono što radi većina u svijetu, primjenit će se i ovdje kao moda, pa makar to nemalo veze sa stvarnim stanjem na terenu. Zato čim neko povede logičku tematsku raspravu o vakcinama, začas ga proglase “teoretičarem zavjera.” Tako to obično ide, onaj ko ostane bez argumenata u javnim sučeljavanjima, priču svoga sugovornika samo proglasi za teorije zavjere i onda se gubi smisao daljeg razgovora. Lakše je BiH usporediti sa Afrikom (što ne mora biti loše samo po sebi kako se inače prihvaća), nego ispitati vakcine, njihovo porijeklo, sastav, učinkovitost, razloge njihovog nametanja kao jedinog rješenja i ostalo. Na mnogim “liberalnim” medijima današnjice, može se katkad čuti prozivka za jednoumlje, upućena nekome, navodeći kako u nekim zemljama svi mediji isto izvještavaju i nemaju pluralizma ni razlike u mišljenju. Danas je neko novo medijsko jednoumlje zavladalo, i među “konzervativnim” i među “liberalnim” medijima gotovo podjednako. Svako može da primjeti kako u priči o pandemiji pa onda o vakcinama, nema razlike u izvještavanju, nema sučeljavanja različitih mišljenja, toliko spominjane struke, nema sumnji, preispitivanja vijesti na ove teme, kao da svi govore ili ponavljaju jedno te iste, bez provjere, ili što je još tragičnije, bez vidljive želje za provjerom. Čim neko postavi logičko pitanje kojim se “uznemiri” dnevni mainstream izvještaj, brzo bude anatemisan, najčešće sa etiketom još jednog “teoretičara zavjere.” Tako je valjda najlakše, šta li.
DEBLOKADA.COM
