LOGIKA ZAŠTITNIKA VELIKOSRPSTVA! Sarajevo traži oprost od Banjaluke
Da li je izvodljivo od 33 slova na plavome platnu izvesti stanje duha u jednom dijelu sarajevske javnosti?
‘Ruka pored ruke od Sarajeva do Banjaluke’ poruka je sa jednog transparenta koji se našao na sarajevskoj paradi Ima izać’. Natpis je nosila Rubina Čengić, radijska voditeljica poznata po stavljanju u istu ravan slavljenja ratnog zločinca i neizdavanja računa za kifle. Tačnije, kada je vlasnik lanca pekara ‘Manja’, Saša Trivić, veličao ratne zločince i prouzrokovao bojkot građana Sarajeva, Rubina je pokušala opravdati njegove izjave i spasiti mu poslovanje u Sarajevu pa je u studio donijela kifle iz njegovih pekara i pokazala račun. ‘Šta fali ako je četnik dok izdaje fiskalne račune’, htjela je poručiti radijskoj publici, ali se upisala u registar zaštitnika ratnih zločinaca.
No to što ovu poruku šalje dokazana zaštitnica velikosrpstva, ne znači da ona oslikava samo njene stavove. Upravo je čitava parada sadržavala ultimativni zahtjev da se njenim održavanjem dokazuje kako Sarajevo nije grad totalitarizma i bošnjačko-muslimanske rigidnosti prema nebošnjacima i manjinskim grupama. Iako su se ovi procesi do prije nekoliko godina činili kao pesimističko pretjerivanja rezigniranih komentatora totalnog rata protiv istine o agresiji na BiH, sve češće se susrećemo sa porukama i stavovima koji su ostvarenje tih predskazanja. Njihova skraćenica je ‘mi ćemo se njima izvinjavati’. Ovi procesi imaju i političku podršku, prije svega u Našoj stranci koja u Sarajevu zastupa interese srpskog naroda, ali onog dijela ovog naroda koji dijeli stavove politika koje izviru u Republici srpskoj. Zbog toga je povratak SDS-a u Sarajevo, ali pod drugim imenom, osnažio čitavu paletu ideja i politika pa čak i parola pojedinaca koji u Sarajevu i Bošnjacima pronalaze glavne krivce za sve i svašta. Tu krivicu im isporučuju, možda ne direktnim optužbama ‘krivi ste’, već kroz zahtjeve da se izvinjava, da dokazuje tolerantnost i opravdava za one koji su ga napustili i obreli se sa druge strane obruča koji ga je gušio četiri godine.
Da Sarajevo šalje ruke (pomirenja) još je jedna nedopustiva inverzija. Ako su mir i pomirenje opća ljudska pozitivna dostignuća, onda je i opće pravilo da ih trebaju inicirati oni koji su se ogriješili o ove pojmove. Neprirodno je, čak i opasno da Sarajevo bude na početku tog procesa i da od njega i iz njega kreće lanac ruku i to prema Banjaluci, gradu u kojem je pokošeno sve nesrpsko. Opasnost leži u vidljivom embrionu budućeg stanja u kojem će Sarajevo dokazivati svoju otvorenost i civiliziranost, ali i to da nije grad u kojem većinski Bošnjaci ne tolerišu drugačije iako je to davno dokazao i to na mnogo težim testovima, dijametralno suprotno Banjaluci koja je od rata do danas svjetski primjer genocidnog etno čišćenja.
DEBLOKADA.COM
