Možemo uraditi zamišljeno

NAROD GOVORI

KADIĆ! Zašto je sporna ploča na Vijećnici? To su uradili zločinci

U povodu godišnjice kada su neljudi iz srpskog naroda zapalili Vijećnicu u Sarajevu, ponovo su se pojavile kritike zbog ploče koja se nalazi u ulazu u ovaj objekat. Na jednu od tih primjedbi reagirao je lingvistički stručnjak, pjesnik i novinar iz Bosne i Hercegovine Safet Kadić. Prenosimo njegov stav u cjelosti:

Moj nekadašnji novinarski kolega, a sadašnji dogradonačelnik šeher Sarajeva, Milan Trivić, duboko me ražalostio gostujući u dnevniku TV Sarajevo povodom godišnjice paljevine Vijećnice i iznoseći, kao gradski zvaničnik, nevjerovatno drzku ideju o retuširanju historije i promjeni ploče na ulazu u zgradu na kojoj piše da su je 25. augusta zapalili ‘srpski zločinci’.

Trivić vješto podtura laž da se obtužuje srbski narod i da nije lijepo obtuživati cijeli narod za takvo nedjelo. Ponavljam: na ploči jasno piše ‘srpski zločinci’, a ne ‘srbski narod’. Jesu li bosansku Univerzitetsku i nacionalnu biblioteku sa dva miliona knjiga zapalili zločinci? Jesu! Jesu li ti zločinci pripadnici srbskog naroda? Jesu! Možda je Triviću, kao srbskom dogradonačelniku Sarajeva po nacionalnom ključu, nelagodno što na ploči, uz riječ ‘zločinci’ stoji ‘srpski’. Da su to zlodjelo uradili Bošnjaci i da piše ‘bošnjački zločinci’, meni kao Bošnjaku nimalo ne bi bilo nelagodno, jer bih se od tih zločinaca jasno javno distancirao i osudio taj zločin, što Trivić kao Srbin nije uradio, nego pokušava na podao način praviti zanjenu teza. Ako nije svojim očima vidio (jer je bio u blokiranoj Dobrinji), kao što sam ja vidio, mogao je to uraditi bez ikakve bojazni na temelju presuda Tribunala u Hagu (ICTY) i Svjetskog suda (ICJ) na kojima je srbska vojska, koja je zapalila Vijećnicu označena kao zločinačka i genocidna.

Uostalom, Trivić i nije bio tu kada je Vijećnica bila zapaljena i ne zna kakva je vladala atmosfera u blokiranom gradu, u kojem su srbski zločinci već spalili Glavnu poštu, Orijentalni institut… i da ne nabrajam dalje. Milanu i njemu sličnima da napomenem da sam toga jutra kao ratni reporter ‘Večernjih novina’ pod granatama došao do Vijećnice da s tadašnjim direktorom Borom Pištalom (s kojim sam se poznavao i prije srbske agresije) obavim razgovor s osnovnim pitanjem: šta je preduzeo da se zaštiti knjižni fond Biblioteke. Razgovor u Vijećnici nismo mogli završiti, jer je intenzivirano bombardovanje grada pa smo se provukli niz tramvajsku prugu do moje redakcije, ali i redakcija je direktno pogođena. Svi smo se sklonili u podrum i tu smo nas dvojica završili razgovor. Tekst je otišao u štampu, ali nije objavljen, jer je u međuvremenu (navečer) Vijećnica zapaljena. O tome me obavijestio dežurni urednik te noći, rah. kolega Enver Dizdar.