ČUDIĆ! Kćerke heroja imaju pravo kao i djeca četnika, potomci agresora mogu biti gradonačelnici
Članica Naše stranke, Sabina Čudić, nedavno je imala medijski duel sa Almedinom Miladinom, vijećnikom u Općini Stari Grad Sarajevo. Najprije je Miladin objasnio da 2016. nije glasao za Čudić, već za Abdulaha Skaku, koji su tada bili u konkurenciji za gradonačelnicu/ka Sarajeva, zato što je Čudić tokom rata bila u Beogradu.
U reakciji na ovu Miladinovu konstataciju, Čudić je iznijela nekoliko dokaza da to nije tačno, te da je tokom rata, ipak, bila u Sarajevu. Iako je pohvalno demantirati netačne navode, zapanjio je jedan bitan detalj u njenoj reakciji. Ona je, govoreći o djeci u ratu, rekla: “Gospodine Miladin, za razliku od vas i vama sličnih, ništa, ama baš ništa nije učinilo da mrzim, targetiram ili lažem o djeci koja nisu bila tu u ratu. Sarajevo je njihovo koliko i moje. Koliko i vaše”.
Replicirajući na Miladinov kriterij da neko ko je bio u Beogradu u ratu ne može imati njegovo povjerenje, vidljivo je da članica Naše stranke u istu ravan stavlja takvu djecu i one koja su u to vrijeme boravila u Sarajevu. Ovdje dolazimo do jednog neprihvatljivog izjednačavanja djece napadača na Sarajevo sa djecom onih koji su branili taj grad. Ako je bespotrebno dokazivati da su u Beogradu tokom rata (izuzev rijetkih i specifičnih slučajeva) utočište našli oni kojima je Miloševićeva velika Srbija bila siguran dom, onda nije teško zaključiti da su njihovi očevi bili nasuprot branitelja Sarajeva i BiH. Jednostavnije kazano, potomke agresora, koji su napustili Sarajevo sa porodicom, ili ih poslali u Beograd dok su oni držali Sarajevo u opsadi i na nišanu, Čudić bi sada da tretira jednako kao i djecu šehida i ostalih poginulih i ranjenih branitelja.
Kada Čudić govori o djeci, ne misli na njihovu dob, jer oni koji su to bili u ratu sada su odrasli ljudi. Zato se ne treba obazirati na njene emotivne ucjene i uvažavati ih kao opravdanje za dobrodošlicu koju upućuje potomcima agresora u grad koji su njihovi očevi rušili ubijali ili su, umjesto da ga brane, napustili ga i otišli u prijestolnicu Velike Srbije.
Po logici političarke iz Naše stranke, ne trebamo imati više simpatija, niti pri bilo kojem iskazivanju ljudske simpatije ne trebamo davati prednost Sabini, kćerci heroja Mustafe Hajrulahovića Talijana u odnosu na potomke četnika koji su u Beogradu navijali za svoje očeve i uspjehe Vojske Republike Srpske. Ni Arnela Smajlović, čiji je otac život položio u odbrani Sarajeva a na dan njegove pogibije ona i majka teško ranjene, nema nikakvo pravo da osjeća Sarajevo više svojim nego kćeri i sinovi onih koji su direktno krivi za njenu tragediju. Čudić tvrdi da bi djeca onih što su sa Poljina, sa Špicastog brda ili sa Grbavice pucali po Šeheru, mogla biti i gradonačelnici Sarajeva.
DEBLOKADA.COM
Slična objava:
ZAPOSLENA U ŠEHERU! Pogledajte velikosrpsko društvo novinarke Milice Jovović iz Istočnog Sarajeva
