BOŠNJACI ŽALE ZA ČETNIKOM! Siniša Kisić je bio čuvar konc-logora “Luka” u Brčkom

U Brčanskoj bolnici 06. maja 2020. nakon duge i teške bolesti u 66. godini života preminuo je Siniša Kisić, prvi gradonačelnik Brčko distrikta BiH i potpredsjednik Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine. Kisić je obavljao spomenute funkcije iako su na njegov račun u prošlosti izrečene brojne optužbe za nečasno učešće u agresiji na BiH.

Kisić je bio čuvar logora Luka u Brčkom. Postoji i fotografija iz tog perioda. Bio je i komandant Trećeg bataljona Prve posavske brigade VRS. Zanimljivo je da je ovaj agresorski oficir umro samo nekoliko sati prije 28. godišnjice formiranja logora u kojem su bili zatočeni i mučeni Bošnjaci i Hrvati. Kenan Trebinčević, koautor romana “Bosanska lista” (The Bosnian List), u tom djelu je opisao kako je  Kisić tukao jednog odbojkaša u jednoj brčanskoj džamiji. Svjedočio je i o nehumanom postupanju Kisićeve supruge.

– Njegova supruga je bila u Brčkom tada i oboje sam ih spomenuo u knjizi. On je bio bivši drug mog oca, kao i druge komšije koje su se okrenule protiv nesrba. Sjećam se da sam u ljeto 1992. godine sa ocem otišao do jednog solitera, jer je hrana uzeta od Crvenog krsta data Srbima. Tražili smo hranu, a tada je Kisićeva žena naredila ocu i meni da „napravimo sami svoju liniju kao muslimani“. Hrana koja je bila kod kontejnera za smeće je data nama. Te konzerve su bile iz 1972. godine, a u brašnu smo našli crve. Naveo sam ovaj primjer u knjizi, jer ja ne vjerujem u zajednički život sa tim agresorima, rekao je Trebinčević za bh. medije.

Nažalost, u javnosti se ove činjenice zanemaruju pa mnoge žrtve velikosrpske agresije žale za Kisićem, pravdajući to njegovim sportskim radom. Ovakvo nepoštivanje sebe i svoje žrtve kroz ljubovanje sa svojim dželatom i gradiranje prioriteta, gdje je rad u oblasti sporta bitniji od učešća u agresiji i čuvanju konc-logora, opire se prirodnom poretku i direktno urušava šanse jednog naroda da opstane.

ZLOČINI U BRČKOM

Predstavnici udruženja civilnih žrtava rata 7. maja 2020. položili su cvijeće ispred hangara nekadašnjeg logora “Luka” u Brčkom i još jednom podsjetili na stradanja zatočenika logora prije 28 godina.

Nakon što su preuzele vlast u Brčkom početkom maja 1992. srpske vlasti su u kompleksu transportnog preduzeća“ Luka“ 7. maja formirale logor u koji su narednih mjeseci dovođeni, zatvarani i mučeni Bošnjaci i Hrvati koji su ostali u Brčkom. Prema podacima Udruženja logoraša Brčko Distrikta BiH, kroz logor “Luka” prošlo je između 3.000 i 4.000 nedužnih civila, od toga oko 40 ih je ubijeno u samom logoru, a na stotine zatočenih prošlo je strašnu torturu, mučenja i premlaćivanja. U augustu 1992. godine logor je pod pritiskom međunarodne javnosti zatvoren, a logoraši su prebačeni u logor Batković kod Bijeljine.

– U ‘Luku’ sam dospio 19. maja, odmah po dolasku su mi oduzeti dokumenti i novac, a već 20. maja sam teško pretučen od strane više lica. Najviše me udarao Goran Jelisić, zatim Dragan Živković, te Kosta Simonović i njegova sestra Monika – izjavio je za Fenu član Udruženja logoraša Brčko Distrikta BiH Amir Didić.

Didić i Andrija Tufekčić su logoraši koji su, prema svjedočenjima drugih logoraša, pretrpjeli najveće torture i premlaćivanja. Andrija je prije nekoliko godina preminuo u SAD-u, a Didić ni danas ne zna zašto su baš njih dvojica najviše maltretirani u logoru. Didić je svjedočio pred Međunarodnim sudom u Hagu 1999. godine u suđenju Goranu Jelisiću, te više puta pred Osnovnim sudom u Brčko Distriktu BiH u procesima protiv Koste Simeunovića, Monike Karan Ilić, Dragana Živkovića. Pred Sudom BiH svjedočio je u procesu protiv Đorđa Ristanića.

Didić naglašava da su logoraši frustrirani zbog svog statusa u zajednici i nemogućnosti ostvarivanja prava koja bi trebali imati kao žrtve torture, te zbog toga često i ne žele svjedočiti. Osim toga, bivši logoraši se često susreću s licima koja su ih maltretirala u logoru, a postoje i pritisci na svjedoke i zastrašivanja kako bi se bivši logoraši odvratili od svjedočenja.

– Kada sam svjedočio protiv Koleta (Kosta Simonović), nepoznati čovjek mi je donosio fotografije na kojima se vidi da sam praćen. Obavijestio sam policiju o tome, njihov odgovor je bio da znaju za to, i nakon toga nikakva zaštita mi nije pružena – izjavio je Didić.

Fotograf Bojan Stojanović koji je u ratu snimio Gorana Jelisića zvanog “Adolf” kako u Brčkom ubija civile i za tu fotografiju dobio prestižnu nagradu World Press Photo, platio je ubistvo 500 njemačkih maraka kako bi ga uslikao, tvrdi Srđan Ilić, jedan od iskusnijih i istaknutijih srpskih ratnih fotoreportera.

Za ratne zločine nad civilnim stanovništvom u Brčkom, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju suđeno je Slobodanu Miloševiću, Vojislavu Šešelju, Biljani Plavšić, Radovanu Karadžiću, Momčilu Krajišniku, Goranu Jelisiću i Ranku Češiću, dok su pred sudovima u Bosni i Hercegovini krivično odgovarali Kosta Kostić, Konsatantin Simonović, Pero Mišić, Fikret Hasanović, Pepo Pavić, Pero Rikanović, Monika Karan Ilić, Dimče Ivčev, Dražen Urošević Cicin i Branko Pudić, Nikola Vujić, Fikret Smajlović Piklić i Džemal Zahirović Špajzer.

Pred Sudom Bosne i Hercegovine u toku je suđenje Đorđu Ristaniću, predsjedniku ratnog predsjedništva tzv. srpske opštine Brčko, koji se tereti da je kao predsjednik ratnog predsjedništva Brčko od aprila do decembra 1992. godine svjesno učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao progon civila Bošnjaka i Hrvata s područja Brčkog. Ristanić se po 11 tačaka optužnice tereti za progon stanovništva ubistvima, zatvaranjem, prisilnim preseljenjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima, kao i za uništavanje religijskih objekata.

O stradanjima u logoru Luka do sada je objavljeno više publikacija, a među najvrednijim svjedočanstvima tog tipa je knjiga “Očevidac – Moj put u Hag”, zajednički rad bivšeg logoraša i poznatog kajakaškog reprezentativca Jugoslavije Isaka Gašija i američkog historičara i pisca Shauna Koosa. Knjiga je najprije objavljena na engleskom, a prošle godine je doživjela i svoje bosansko izdanje.

Savez logoraša u Bosni i Hercegovini je 2014. godine u jednom od hangara logora Luka otvorio prvu Spomen-sobu: Muzej logoraša kao podsjetnik na bivše logoraše. U muzeju je izložen materijal iz više logora u Bosni i Hercegovini, a riječ je o fotografijama i dokumentima koji si korišteni kao dokazni materijal na suđenjima pred Međunarodnim sudom u Hagu i pred sudovima u Bosni i Hercegovini.