Ako podržavate paradu izašli ste iz islama, za povratak u vjeru potrebni su pokajanje i šehadet
Za 8. septembar 2019. godine najavljena parada izazvala je pravi tektonski poremećaj u bh. javnosti. Sudaranje dvije ploče, dva bloka, za i protiv, neminovno je i proizvelo gledanja na ovu temu kroz prizmu religije.
S obzirom da će se šetnja održati u Sarajevu, ne u Banjaluci ili Širokom Brijegu, razlog je da pogledamo kako vjera većine stanovnika glavnog bh. grada, a to je islam, tretira jedan aspekt ove teme – podršku paradi.
Općepoznato je da islam, kao i kršćanstvo, homoseksualizam smatraju grijehom. Ovako je sadašnji muftija sarajevski dr. Enes Ljevaković odgovorio na pitanje iz 2007. da li je homoseksualac nevjernik.
– Osoba koja ne osuđuje taj grijeh, već ga smatra dozvoljenim, čini ga konstantno, bez griže savjesti, smatrajući ga normalnom pojavom ili ga propagira među drugima, smatra se nevjernikom, budući da smatra dozvoljenim ono što je kao zabranjeno i razvratno djelo općepoznato u vjeri. Dakle, samo činjenje grijeha ne izvodi iz vjere, ukoliko osoba vjeruje da je to grijeh, ali ako ne vjeruje da je kategorički haram haram, izlazi iz vjere makar ga i ne činio. Homoseksualizam je kategorički haram, kao i sve druge vrste vanbračnih intimnih odnosa i razvratnih djela, objasnio je Ljevaković.
Dakle, za islam je najbitnije kako se neko odnosi prema kategoričnom grijehu. Ako ga opravdava i propagira, bez obzira da li ga čini, prestaje biti musliman. Tragajući za temeljima za ovako osjetljive teološke algoritme, može se reći da je po islamu bitno da se vjeruje u Božije upute i u njihovu ispravnost, a što treba pratiti nepropagiranje njihovog kršenja. Od toga manje je kažnjivo kršenje tih propisa (uz uvjerenje u neispravnost toga) za šta je utemeljenje, pretpostavljamo, Božija svjesnost o čovjekovoj slabosti i nepotpunoj otpornosti na grijehe.
Dakle, ukoliko ste musliman i podržavate paradu ili vjerujete da je prihvatljivo ono što je u njenoj suštini, a to je narušavanje tipičnog odnosa muškarac – žena, bez obzira na vašu seksualnu orijentaciju, izašli ste iz islama.
Uvjereni da su zakoni i globalni narativi oni koji daju konačnu ocjenu o ispravnosti određenih pojava i ponašanja, vidimo da su mnogi muslimani u BiH možda i nehotice izašli iz islama dajući podršku paradi ili vjerovanjem da su ona i njen bitak ispravni. Ukoliko sa ovim saznanjima, proisteklim iz stavova vrhovnih vjerskih autoriteta, neki bh. muslimani uviđaju da su izgubili pripadnost islamu i žele se vratiti u ovu vjeru, potrebno je vidjeti da li je to moguće. Jeste. Ovo je stav Islamske zajednice u BiH o pokajanju za teške grijehe objavljen 2011.
– Iskreno pokajanje za te teške grijehove koji izvode iz vjere i prakticiranje islamskih dužnosti, posebno namaza koji u sebi sadrži i izgovor šehadeta, dovoljan su znak vraćanja vjeri, te nema potrebe za posebnom procedurom izgovora šehadeta pred svjedocima.
Kao što se vidi, ključni uslovi za vraćanje u islam su pokajanje i izgovaranje šehadeta na arapskom jeziku (Ešhedu en la ilahe illellah, ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu / Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Božiji rob i Božiji poslanik), a u nekim teološkim raspravama govori se da je pohvalno i okupati se.
DEBLOKADA.COM
Tekst je nastao u okviru projekta “Pravo na mišljenje – pravo za sve”.
