Otkuda bitnost manekenu koji ne može preći ni izborni prag na lokalnom nivou?
Internet senzacija, tvrdokorni desničar i analitičar društvenih i političkih pojava, Jasmin Mulahusić, objavio je odgovor potpredsjedniku SDP-a Vojinu Mijatoviću nakon njegove kritike upućene predsjedniku SDA Bakiru Izetbegoviću. Mulahusić je postao noćna mora dijelu javnosti bliske sarajevskoj Trojci zbog svojih žestokih stavova. Analizu prenosimo u cjelosti:
Vojin Mijatović je klasični parazit. „Popularnost“ je stekao prijetnjama hapšenjem i performansu sa lisicama. On parazitira na političkom tijelu Bakira Izetbegovića. On ne gleda kakve su okolnosti, čak ga ne zanima ni šta Izetbegović kaže i učini, Mijatović je tu da nešto pametuje, i da svojim infantilnim doskočicama iz Izetbegovića izvuče bitnost i pokuša je ubrizgati sebi kako bi bio koji minut duže na političko-medijskoj pozornici.
„Radije bih danas umro nego dopustio da genocidaši zavladaju dijelom BiH”. U ovoj rečenici predsjednika SDA, Mijatović je prepoznao optužbu za kolektivnu odgovornost. Jasno je da je Izetbegović govorio o onima koji su počinili, koji opravdavaju i negiraju genocid. Otkuda manekenu Mijatoviću zaključak da je B.I. mislio na sve Srbe? To mogu zaključiti samo zlonamjerni. Umjesto da možda i pohvali ovu izjavu, kojom se govori protiv zločinaca i njihove politike, gle, Mijatović se svrsta uz prekaljene čuvare genocidne RS. Iste su kritike upućivali Izetbegoviću.
Dakle, Mijatović, ali i ostala njegova bratija po Sarajevu, članovi i simpatizeri Trojke, bukvalno kritikuju Izetbegovića jer se protivi Dodikovoj najavi mirnog razlaza. Po Mijatoviću, Nikšiću, Srđanu Mandiću i sličnima, Izetbegović i Cerić i ostali bi trebali šutjeti i ne „talasati“ nakon poziva za rasparčavanje BiH. Ti koji su unutra i destabilizuju patriotske snage zovu se „peta kolona“.
Treba pohvaliti Mijatovića što ne negira genocid u Srebrenici, što govori da je za državu BiH, ali ako se već deklarisao kao dio prodržavnog političkog skupa, hajdemo vidjeti šta je on u njemu i koje su mu osnove da on dijeli lekcije i kritike.
Treba znati da je Vojin nesposoban da svoju deklarativnu politku afirmira u BL, pa barem da osvoji jedno odborničko mjesto u tom gradu ili u Skupštini RS. Tu završavaju sve rasprave o njegovim sposobnostima. Izetbegović je jedan od Alijinih saradnika koji su uspjeli sačuvati jedinstvenu i nezavisnu BiH, a taj grlati Mijatović ne može preći ni izborni prag na lokalnom nivou.
Usljed različitih mentalno-društvenih kompleksa, ovaj Mijatović stremi ka Sarajevu. Svjestan da je u Banjaluci nebitan, on želi da postane nešto (u) Sarajevu. Jasno je da je politika, iako on nema rezultat u njoj, samo sredstvo da bude prihvaćen u naivnom dijelu Sarajeva. Lijepe uzane farmerice, tenisice, bahatos pri govoru koju podvaljuje kao odlučnost i snagu, cool frizurica, može biti dovoljno za privlačenje FGR društva i naricanje uz cugu protiv bošnjačkih političkih i vjerskih lidera po sarajevskim kafićima, ali nikako ne i za legitimitet da dijeli političke lekcije. Pogotovo ne iskrivljavanjem nečijih izjava i istine, što je u svijetu poznati velikosrpski model, objavio je Mulahusić.
