U Potočarima otvorena epska izložba ‘Exodus’ maestralnog Safeta Zeca

Epska izložba “Exodus”, slikarski opus maestralnog Safeta Zeca otvorena je 7.7.2020.  u potočarskoj fabrici akumulatora, mjestu gdje su se Srebreničani jula 1995. godine nadali spasu. Kao umjetnički odgovor na ljudsku tragediju i besmisao rata, opus “Exodus” sastoji se i od dodatna tri ciklusa djela: “Ruke na licu”, “Suze” i “Zagrljaji”. Brilijanti Zec je posljednjih 20 godina tkao svoje emocije na ta platna, vođen sućutom, ogorčenjem, ali i poštovanjem prema ljudskim tragedijama i to onim najmračnijim koje ljudska zla kob može da naumi, Srebrenicom, mrtvom nevinom djecom, gubicima očeva, sinova i braće, nasilnim prekinutim ljubavima i na kraju životima.

Tu impresivnu opomenu da se nikada više ne ponovi besmisao i dubina boli ljudske patnje, koju su pomogli Grad Sarajevo i Memorijalni centar Srebrenica-Potočari, u naredna tri mjeseca koliko traje izložba trebali bi vidjeti svi, kao svetište, kako bi ispunili obavezu prema srebreničkim žrtvama i njihovim porodicama te pomogli da se takva tragedija trajno ugradi u kolektivnu memoriju cijele planete, piše Fena.

Gradonačelnik Sarajeva Abudlah Skaka smatra da su Sarajevo i Srebrenica uvijek bila dva sudbinski povezana grada, Srebrenica zbog genocida, a Sarajevo zbog opsade.

– To se neće i ne smije zaboraviti, jer je istina samo jedna. Na ove tragedije, nikada nismo odgovorili mržnjom, jer je naša osveta da gradimo i stvaramo, a naša poruka da ne zaboravljamo – naglasio je Skaka.

U tome, dodao je, veliku ulogu imaju umjetnici, kao skromni Safet Zec.

– “Exodus” je svojevrsno sjećanje na vrijeme kada su Evropa i svijet bili nijemi. Ovo je dubok izraz poštovanja prema žrtvama kako se Srebrenica nikada nigdje ne bi ponovila – istakao je.

Zato “Exodus”, smatra Skaka, ima epohalni kulturni čin, ali da i pored kulturne, ima i civilizacijsku poruku.

Predsjednik Upravnog odbora Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari Ševket Hafizović kazao je da bogati opus djela inspirisan ljudskom tragedijom, sa fokusom na genocid u Srebrenici, predstavlja nemjerljiv doprinos Safeta Zeca da se tragedija Bosne i počinjeni genocid otrgnu od zaborava.

– Ovo mjesto je bilo sabirni centar u kojem su u julu 1995. godine srebreničke majke posljednji put zagrlile svoje sinove, nakon čega je 8.372 njih ubijeno te rasuto po brojnim masovnim grobnicama u okolini. Ovdje su se vraćali u tabutima, njih 6.643, a osam će ih tek ove godine naći smiraj u Potočarima, a za još više od 1.700 se traga u nadi da će biti identifikovani i dostojanstveno ukopani sa ostalim žrtvama genocida, svojom braćom, sinovima, očevima – naglasio je.

Istakao je da je Srebrenica mjesto simbola stradanja, ali i istinski simbol opstanka, ponosa, prkosa i nade da će o onom zvjerskom u ljudima buduće generacije učiti samo kroz izučavanje historije.

Uz puno uvažavanje renomiranih izložbenih prostora u kojima su izlagana platna, smatra da je bivša fabrika akomulatora pravi dom za ta djela te da nema tog prostora sa kojim bi se više stopila i u kojem bi bila potpunija.

– Jedna od cjelovitijih lekcija o ovdašnjem genocidu može se iščitati upravo iz izložbe koju danas otvaramo – naglasio je Hafizović.

Direktor Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari Emir Suljagić smatra da su se slike Safeta Zeca ‘konačno vratile kući’.

– Lica na ovim slikama su ona koja znam, mogu biti lice rahmetli mame. Ovo mjesto znači mnogima nešto, ovdje su neki posljednji put vidjeli svoje najmilije i dolaze ovdje da se oproste od njih – kazao je Suljagić.

Historičarka likovne umjetnosti Aida Abadžić Hodžić smatra da velika lica boli i patnje Safeta Zeca pozivaju na susret s iskustvom pojedinačnosti svake ljudske patnje. Dodala je da je to susret koji traži blizinu i neposrednost, susret u kojem čin gledanja postaje činom potpune posvećenosti i askeze.

Platna Safeta Zeca, istakla je, nastala u znak pijeteta prema tragediji Srebrenice, okupljena su u četiri velika ciklusa – “Lica”, “Hljeb milosrđa”, “Exodus”, “Zagrljaji” – na kojima je radio posljednjih dvadeset godina, upisujući u njih svoje veliko znanje i dosežući do sada najsnažniju ekspresivnost izraza i likovnog rukopisa.

– Velika platna Safeta Zeca pružaju odgovor na sarkazam savremene umjetnosti, koja je sasvim zaboravila svoje dužnosti, ali i svoje moći. Velika platna Safeta Zeca koja oslovljavaju zlo koje se dogodilo u Srebrenici u julu 1995. godine svoju punu mjeru dobivaju upravo dvadeset i pet godina kasnije, na mjestu egzekucije, u velikim, hladnim, mračnim halama nekadašnje Fabrike akumulatora u Potočarima, u neposrednoj blizini Memorijalnog centra, gdje su hiljade nevinih duša sa strepnjom iščekivale svoju sudbinu – poručila je.