GODIŠNJICA NAPADA HVO-a NA GORNJI VAKUF! Ubistva, mučenja, progoni i paljenje mekteba

Na današnji dan, 11. januara 1993., Hrvatsko vijeće obrane i Hrvatska vojska započele su opći napad na Gornji Vakuf i sela Duša, Hrasnica, Uzričje i Ždrimci.

HVO je, četiri dana poslije, 15. januara 1993. zahtijevao da se snage Armije Republike Bosne i Hercegovine u velikim dijelovima Bosne i Hercegovine, uključujući Gornji Vakuf, potčine HVO-u ili povuku s tih područja. Dana 16. januara 1993., HVO je izdao konkretan ultimatum bosanskim muslimanima u Gornjem Vakufu, zahtijevajući, pored ostalog, da se trupe ABiH-a povuku s tog područja do ponoći 17. januara 1993. ABiH je odbila ultimatum HVO-a.

Dana 18. januara 1993., HVO-a su uz pomoć teške artiljerije napale stambene dijelove Gornjeg Vakufa u kojima su živjeli bosanski muslimani, kao i nekoliko okolnih sela, uključujući Dušu, Hrasnicu, Uzričje i Ždrimce. U napadima HVO-a i artiljerijskoj vatri poginulo je više civila, bosanskih muslimana, i uništen je ili oštećen znatan dio njihove imovine.

Nakon napada HVO-a na Dušu, Hrasnicu, Uzričje i Ždrimce, HVO je pljačkao i palio kuće i imovinu bosanskih muslimana u tim selima i njihovoj okolini. HVO je opljačkao dragocjenosti koje su pripadale stotinama uhapšenih ili zarobljenih bosanskih muslimana i odvojio muškarce muslimane od žena, djece i staraca. U većini slučajeva, snage HVO-a odvodile su muškarce muslimane u objekte HVO-a za zatočenje, dok su žene, djecu i starce zatočile u jednoj ili dvije kuće u selu. Muslimanski muškarci, žene, djeca i starci su bili zatočeni u teškim uslovima i često zlostavljani ili maltretirani. Usljed takvih postupaka HVO-a, stotine muslimanskih civila napustile su područje Gornjeg Vakufa.

Nakon što je HVO zauzeo selo Ždrimce oko 18. januara 1993., snage HVO-a odvojile su muslimanske žene i djecu od muškaraca i držale ih u zatočenju u par kuća približno mjesec dana. Za to vrijeme snage HVO-a su spalile muslimanske kuće u selu. Snage HVO su često zastrašivale i maltretirale muslimanske žene i djecu i tjerale ih da se krste i mole kršćanske molitve. Jednom su sve muslimanske žene i djecu postrojile ispred mekteba u selu. Jedan vojnik HVO-a je od njih tražio da uzmu Kur’an i zapale mekteb. Nijedna muslimanska žena niti dijete nisu htjeli da to učine, pa su vojnici HVO-a spalili mekteb.

Nakon što je zauzeo selo Hrasnicu, oko 18. januara 1993., HVO je autobusima prevezao stanovnike, bosanske  muslimane, u fabriku namještaja u Trnovači, koja je služila kao centar HVO-a za zatočenje. Nakon prvog dana zatočeništva, HVO je odveo žene, djecu i starce, bosanske  muslimane, u muslimanske kuće u susjedstvu, gdje ih je držao još dvije sedmice. Kad su ih pustili, vojnici HVO-a su  muslimanima rekli da idu na teritoriju pod kontrolom ABiH-a i da tamo žive.

Snage HVO-a zatočile su na oko dvije sedmice približno šezdeset vojno sposobnih muškaraca, bosanskih  muslimana, iz Duše i Hrasnice u fabriku namještaja u Trnovači. Vojnici HVO-a su muškarce, bosanske muslimane, često tukli i fizički i psihički zlostavljali, zastrašivali i nečovječno postupali prema njima. Nakon približno dvije sedmice, muškarci, bosanski muslimani iz Duše su razmijenjeni, dok su oni iz Hrasnice premješteni u objekat HVO-a za zatočenje u Prozoru.

Nakon što je HVO zauzeo selo Uzričje, oko 22. januara 1993., HVO je cjelokupno stanovništvo, bosanske muslimane, držao nekoliko sedmica u užasnim uslovima u zatočeništvu u dvjema kućama koje su jedine preostale u selu. Bila je zima i obje su kuće imale samo peći na drva, dok struje nije bilo. Pedeset do šezdeset muslimana koji su bili zatočeni u tim kućama nisu uošte dobijali hranu i preživjeli su tako što su pojeli sve što je preostalo u tim kućama. Kad su ih pustili, vojnici HVO-a su muslimanima rekli da idu na teritoriju pod kontrolom ABiH-a i da tamo žive.

Gorenavedenim radnjama, ponašanjem, postupanjem i propustima, te kao što se dalje navodi u paragrafima 15-17, 17.1-17.6, 39 i 218-230, Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković I Valentin Ćorić snose odgovornost za sljedeća krivična djela: progone, kao što se tereti u tački 1; ubistvo (tačka 2); hotimično lišavanje života (tačka 3); nehumana djela (prisilno premještanje) (tačka 8); protivpravno premještanje civila (tačka 9); zatvaranje (tačka 10); protivpravno zatočenje civila (tačka 11); nehumana djela (uslovi zatočenja) (tačka 12); nečovječno postupanje (uslovi zatočenja) (tačka 13); okrutno postupanje (uslovi zatočenja) (tačka 14); nehumana djela (tačka 15); nečovječno postupanje (tačka 16); okrutno postupanje (tačka 17); uništavanje imovine velikih razmjera (tačka 19); bezobzirno razaranje (tačka 20); uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju (tačka 21); oduzimanje imovine (tačka 22); i pljačkanje (tačka 23).