30. godišnjica zločina nad Bošnjacima: Višegrad je grad živih lomača
U organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Višegrad, Udruženja porodica nestalih “Višegrad 92” i Udruženja “Žena – žrtva rata” danas je u Višegradu obilježena 30. godišnjica zločina nad nesrpskim stanovništvom, javlja Anadolu Agency (AA).
Sa ćuprije Mehmed paše Sokolovića u Drinu je spušteno 3.000 ruža, u znak sjećanja na 3.000 ubijenih, od kojih se za polovinom još traga.
Azmir Šabanić imao je 14 godina kada je sa majkom i još oko 300 civila bio zatočen u osnovnoj školi “Hasan Veletovac” u Višegradu. Za njegov život osuđeni ratni zločinac tražio je novac, a majka je život svog sina uspjela otkupiti uz pomoć ostalih žena iz logora koje su skupile svoj nakit i Azmirov život otkupile zlatom.
Stoga je 18 juni za Azmira posebno težak dan, jer je danas i 30 godina otkako je ubijen i njegov otac, pa je sa višegradskog mosta u Drinu spustio ružu s njegovim imenom.
“Danas je punih 30 godina kako živim bez ljubavi roditelja, bez nečeg najmilijeg. Uzeli su nam ga samo zato što smo ga zvali babo, što ga nismo zvali tata. Mene moj babo, majka, porodica nisu učili da mrzim. Ja ne mrzim ljude bilo koje vjere i nacije, ali ja nikad ne mogu halaliti. Nikad ne mogu halaliti ni oprostiti što danas ova ruža s imenom ide u rijeku Drinu”, rekao je Šabanović.
Bolna sjećanja su još uvijek živa.
“Danas smo se okupili ovdje da obilježimo 30 godina strašnih zločina koji su se dogodili na ovim prostorima, od ovog mjesta gdje stojimo – ćuprije Mehmed paše Sokolovića, Drinska, Višegradske župe, Dragomilja, Pionirske, Bikavca i mnogih drugih naselja. Nema mjesta na prostoru opštine Višegrad gdje nije izvršen zločin”, kazala je Hedija Kasapović, predsjednica Udruženja porodica nestalih “Višegrad 92”.
Masovni i pojedinačni zločini, počinjeni nad Bošnjacima Višegrada, imali su za cilj promjenu etničke i demografske strukture stanovništva, što je odlika velikodržavnih, fašističkih ideologija i politika, kaže Ermin Kuka, viši naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
“Važno je napomenuti da je u periodu 1992. godine u Višegradu ubijeno više Bošnjaka nego i u jednoj drugoj općini na području Podrinja, što svakako govori o monstruoznosti zločina i onome što su proživjeli Bošnjaci na ovim prostorima. Danas obilježavamo 30. godišnjicu masovnih zločina, pogotovo najokrutnijih zločina spaljivanja civila, koji nisu samo bili na Bikavcu i Pionirskoj ulici. Višegrad je s opravdanjem grad živih lomača, budući da su spaljivani civili mimo te dvije žive lomače”, ističe Kuka.
Članovi porodica i delegacije, među kojima je bila i potpredsjednica FBiH Melika Mahmutbegović, danas su posjetili objekte na Bikavcu i u Pionirskoj ulici koji su u junu pretvoreni u žive lomače i grobnicu za više od 140 civila.
U kući porodice Zeba u Pionirskoj ulici otvorena je i mala spomen soba sa fotografijama žrtava, a preživjeli su posjetili i podrum kuće u kojoj je živo zapaljeno desetine osoba.
Na mezarju Stražište u popodnevnim satima klanjana je dženaza Nefi Demir i Smailu Aljiću, čiji su posmrtni ostaci pronađeni tokom ekshumacija na jezeru Perućac.