PODRŽAO CACU! Zornić na Face TV-u priznao da ne vidi problem u ubijanju nebošnjaka?!
Na deset godina i dva mjeseca zatvora u augustu 1993. osuđen je Enver Zornić zbog toga što je naredio ubistva Jagode Janković i Sretena Ninkovića u Sarajevu. Nekoliko pripadnika Zornićeve jedinice, sa njegovim znanjem i odobrenjem je likvidirala Jovana Popovića i Josipa Gogala.
Ovo je sažetak činjenica iz afere koja potresa BiH. Obzirom da je Zornić član SDP-a, u javnosti je bilo glasina da se radi o politički motiviranom isplivavanju dokumenata i podataka o zločinačkom ubistvu sarajevskih nebošnjaka. Kako je SDP sam od sebe uzdrman i na ivici kolapsa, te ne predstavljaju značajnog rivala nikome na bh. političkoj sceni, teško je povjerovati da je namjera bilo kome da iz tih poriva ukazuje na neetičnost Zornićevog postavljanja za direktora Toplana Sarajevo.
Zornić tvrdi da nije kriv, da su mu ta ubistva podmetnuta. I da zanemarimo sudski presuđene stvari, hajdemo tretirati neke njegove stavove upotrebom psihoanalize u kombinaciji sa nekoliko notornih činjenica.
Gostujući u Centralnom dnevniku kod Senada Hadžifejzovića, Zornić je najprije rekao da je ubistvo člana HDZ-a BiH Josipa Gogalije provedeno kako bi se izazvao sukob između Armije RBiH i HVO-a.
Onda je rekao nešto što vjerovatno otkriva njegov mentalni sklop i odnos prema suštinskim odrednicama borbe i uloge Armije RBiH.
Kraj priče je bio oktobar ’93., famozna akcija Trebević. Od tog momenta grad Sarajevo je u rukama iste grupe ljudi. I dan-danas ta ista grupa ljudi vlada ovim gradom i upravlja našim životima, rekao je u programu uživo Zornić.
Poznato je u cijeloj BiH, a pogotovo u Sarajevu da je akcija Trebević provedena kako bi se zaustavio kriminal, ratni zločini i narušavanje sistema komandovanja u oružanim snagama RBiH. Koliko su se pojedini komandanti bili osilili, govori podatak da su Mušan Topalović Caco i Ramiz Delalić 2. jula ’93. opkolili pojedine policijske stanice i uhapsili policajce. Ipak, najgore od svega je što je Caco iz grada odvodio i na lokalitetu Kazani ubijao Srbe i Hrvate. Postoje svjedočenja o svireposti ovih ubistava. Kada se krenulo u akciju osujećivanja takvog djelovanja, Caco je ubio devet policaja koji su ga trebali uhapsiti.
Vratimo se na Zornićevu izjavu na TV-u. Ako on tu akciju legitimnih vlasti RBiH, koju je naredio predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović, ne percipira kao ispravnu, a njen cilj je bio uvođenje reda i zakona te zaustavljanje kriminala i ratnih zločina, nije li to opravdavanje onoga što su Caco i njegovi pomagači radili? Teze da je akcija „famozna“ i da je organizovana kako bi neko „ovladao gradom“, eklatantan su dokaz da se Zornić nalazi nasuprot časnog kursa i civilizacijskog opredjeljenja tadašnjih civilnih i vojnih vlasti koje su htjele zaustaviti Cacu u njegovim zločinima. Zornić je u emisiji plasirao i tipičnu mafijašku tezu kriminaliziranja vlasti (RBiH) koje provode zakon. Dakle, Zornić je protiv akcije i na strani Cace. Da bi shvatio da je komandant 10. brdske brigade pogrešan izbor za simpatije i opravdavanje, Zorniću ništa ne znači Cacin kriminal, niti odmetnutost, niti ratni zločini pa čak ni ubijanje policajaca MUP-a RBiH. Ako nije vidio nužnost i ispravnost odluke da se takav Caco osujeti, vjerovatno nije ni vidio problem da se ubijaju Jagoda, Sreten, Jovan i Josip?!
Jednostavno kazano, samo zločinac ne vidi problem u zločinima već u onome ko ih želi zaustaviti. To nisu naši, već Zornićevi zaključci koje je nesvjesno iznio.
DEBLOKADA.COM
