Djela “Herceg-Bosne”: U Stupnom Dolu ubijani djeca, žena, starci
U selu Stupni Do kod Vareša obilježena je 26. godišnjica zločina nad civilima bošnjačke nacionalnosti kojeg su počinili pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane. U zoru 23. oktobra 1993. specijalne jedinice Apostoli i Maturice ubile su 38 osoba, među kojima sedamnaest žena, petoro djece i veći broj staraca, spalili 58 kuća i mjesnu džamiju.
U okviru obilježavanja tužne godišnjice, članovi porodica, građani Vareša te brojne delegacije, među kojima i delegacije vlada Federacije BiH i Zeničko-dobojskog kantona, koje su predvodili federalni ministar za boračka pitanja Salko Bukvarević i premijer Mirza Ganić, položile su cvijeće na spomen-česmi i odale počast ubijenim civilima.
Bh. spisateljica i novinarka Elmedina Muftić o ovom zločinu je detaljno pisala:
U ovom zločinačkom pohodu, bojovnici HVO su pokazali svu svirepost ustaške ideologije koju kao narod i danas njeguju. Po već isprobanom scenariju u Ahmićima kod Viteza, u cik zore su upali u selo Stupni Do i počeli sa ubijenjam svega što je živo, ubijali su djecu, žene, starce. Žive ljude su palili zajedno sa njihovim kućama, silovali su, uništavali. Bio je to najcrnji dan u historiji Vareša. Dan kad je mržnja zatvorila svaka vrata razumu, kad se ubijalo iz užitka, i kad su bojovnici HVO smrt dvogodišnje djece slavili kao pobjedu evropske vrijednosti, odnosno kad je duh križara oživio u punoj snazi, s ciljem da se zatre svaki trag postojanja Bošnjaka i islama na ovim prostorima. Suludi naum da se na tlu države bosanske napravi nekakva hrvatska tvorevina, bez korjena, historije, tradicije, 44 nevina Bošnjaka su platili svojim životima, navela je Muftić u tekstu na Bošnjaci.net.
U samo nekoliko sati zločinci HVO Vareš, Apostoli i Maturice iz Kiseljaka, su od Stupnog Dola napravili zgarište, selo u plamenu gasila je krv 38 nevino ubijenih mještana. Krv dvogodišnje Sabine Likić, trogodišnje Indire Žutić i Enisa Likića, trajni je pečat stravičnosti izvršenog zločina, za koji hrvatski narod nije smogao moralnog digniteta da se suoči, da prizna, da se ogradi, i na kraju da se pokloni žrtvama. Unatoč tome, mi gledamo slike veličanja osuđenih ratnih zločinaca, Praljka i ostalih, veličanje presuđenih zločina, ne samo od političkog, nego i od vjerskog vrha, što se naravno posljedično reflektuje i na sam hrvatski narod.
Zločinački apetit bojovnici HVO Vareš, Apostoli i Maturice nisu zadovoljili ubijanjem na Stupnom Dolu, nego su svoj krvavi pir nastavili i u gradu Varešu, gdje su ubili šest civila, te su formirali logore u kojima su mučeni, premlaćivani, psihički maltretirani Bošnjaci. Ni žene nisu bile pošteđene, izvršena su brojna silovanja i druge vrste psiho-fizičkih tortura. Pljačka i ostala orgijanja su bili samo dodatni ritual u ovoj službi đavolu.
Historija je zabilježila, da je 23.10.1993. godine nad Bošnjacima Stupnog Dola i Vareša, od strane HVO izvršen zločin protiv čovječnosti, u kojem su ubijene 44 osobe, civila, izvršena su brojna silovanja žena, mučenja i premlaćivanja bošnjačkih muškaraca. Selo Stupni Do je sravnjeno sa zemljom, a u gradu Varešu su zapaljeni: kompleks stambenih objekata, hotel, silos, mesdžid na Stupnom Dolu i džamija na Daštanskom. Za ove, i druge izvršene zločine na području Srednje Bosne, kao i u Hercegovini, Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu je 29.11.2017. godine, izrekao drugostepenu presudu za šestoricu optuženih Hrvata čija kazna iznosi 111 godina zatvora, a čije djelovanje je okarakterisano kao Udruženi zločinački poduhvat (UZP), te oružani sukob HVO, kao i HV protiv Armije R BiH, definisan kao međunarodni sukob, odnosno agresija Hrvatske na nezavisnu R BiH, napisala je Muftić.
