Možemo uraditi zamišljeno

SUŽIVOT

Hrabro okupljanje u Foči, ali izostalo jasno naglašavanje ko su žrtve a ko silovatelji

U organizaciji Udruženja žrtava rata “Foča 92-95“, danas je u ovom gradu obilježen Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja nad ženama u ratu.

Upravo je grad na Drini i Ćehotini tokom rata u BiH postao sinonim za masovna, sistematska silovanja žena i djevojčica.

Cvijeće je danas položeno ispred zloglasne sportske sale Partizan gdje je odata počast žrtvama, a sistemski i planski zločin silovanja i zlostavljanja žena vršen je i u logorima Karamanova kuća, zgradi Lepa Brena, objektu Buk Bijela, Srednjoškolskom centru te na drugim lokacijama u ovom gradu, u kojem je u odnosu na ukupan broj stanovnika, procentualno stradalo najviše žena.

Noseći transparente učesnici mirne šetnje skrenuli su pažnju na važnost borbe protiv seksualnog zlostavljanja bilo gdje u svijetu.

Predsjednica Udruženja žrtava rata “Foča 92 – 95“ Halida Konjo Uzunović naglasila je da je teško utvrditi tačan broj silovanih žena.

-Nažalost tačan broj mislim da nikada nećemo moći saznati, a silovano ih je na stotine. Najmlađa je bila djevojčica od 11 godina, najstarija do 70 godina. Pokušavale su baš u jednoj od ovih zgrada da se bace kroz prozor i izvrše samoubistvo, bilo je svih mogućih primjera, nezamislivih za jedan normalan ljudski um – kazala je Konjo-Uzunović.

Ocijenila je da mnoge žene nikada o tome neće progovoriti.

– Mnoge su skoro 30 godina nosile tu silnu bol, stigmu i tamu sa sobom i progovorile su možda baš kada su uvidjele da iz njih mora izaći tuga, da se treba pričati i da se ne trebaju bojati reći i ne osjećati se manje vrijednim. Našim ženama čestitim Bosankama, muslimankama koje su patrijarhalno odgojene zaista je teško pričati o tome. I danas iz Foče poručujemo – nemojmo zaboraviti, sjetimo se boli i patnje svih žena Foče i BiH, ali i svih drugih koje su žrtve u sukobu – kazala je ona.

Naglasila je da nema mira i budućnosti za počinice, a posebno za žrtve, sve dok se ne obilježe sva mjesta zločina te dok se ne prizna zločin i ne procesuiraju ratni zločinci.

U odnosu na prošlu godinu, kako je rekla, ništa se nije promjenilo.

-Tražili smo da se murali uklone ali oni stoje i sve naše molbe i zahtjeve koje upućujemo za obilježavanje mjesta zločina završe negdje ad-akta. Realizacije nema i to je ono što nas boli – poručila.

Potpredsjednica FBiH Melika Mahmutbegović ovom prilikom odala je počast svim ubijenim i nestalim ženama, žrtvama seksualne torture, uz poruku da se mora svjedočiti da su se ovdje desili zločini.

-Mural koji je postavljen prošle godine je loša poruka za sve preživjele, ali mi se ne smijemo obazirati na to, moramo biti svjesni okruženja u kojem živimo, moramo ići naprijed, govoriti istinu. Ovdje su žene ubijene, silovane, nestale, žene su zlostavljane u ovoj zgradi i mnogim napuštenim kućama i stanovima. Jednako kako su stavili mural tražit ćemo da ga skinu i tražiti da se postavi spomen ploča na hali Partizan – poručila je Mahmutbegović.

Da je bez priznanja patnje žrtava i osude počinilaca nemoguće graditi budućnost, ocijenile su i predstvnice udurženja “Žene u crnom“ iz Beograda koje su i ove godine stigle u Foču.

– S naše strane, nastavićemo svaku vlast u Srbiji da uznemiravamo pitanjem odgovornosti za zlodjela u prošlosti, a što se tiče Foče i cijele BiH, tu je odgovornost najveća, protivit ćemo se poricanju i umanjivanju zločina. Nastavit ćemo zajedno sa ovog mjesta sa vama tražiti pravdu i za sve žene žrtve ratnog zločina silovanja u svijetu – poručila je predsjednica udruženja Staša Zajević.

Ocijenila je da mural Draže Mihailovića postavljen na zgradi u Foči, potvrđuje da nije prekinuta nit sa ideologijom uz koju su zločini počinjeni.

-Mi bismo željeli da sjećanje u Foči postane dio kolektivne memorije svih stanovnika u Foči i ne samo da ćemo zahtijevati postavljanje spomen ploče na sportskom centru Partizan, nego i druge memorijale – dodala je Zajević.

 

Presudom fočanskoj trojci iz 2001. godine u predmetu protiv Zorana Vukovića, Radomira Kovača i Dragomira Kunarca, Haški tribunal je po prvi put u istoriji međunarodnog prava seksualno ropstvo i silovanje u ratu okarakterisao kao zločin protiv čovječnosti.

Prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra, u Foči je ubijeno 2.752 građana (ovdje je trebalo naglasiti da su ubijeni Bošnjaci). Skoro trećina tog broja bile su žene.