ILUSTROVANI INTERVIEW! Radovi Tarika Jesenkovića nose miris domovine

Redakcija Deblokade s ponosom predstavlja dio biografije, fotografskih radova i intelektualnog profila Tarika Jesenkovića iz Sarajeva. Htijući objaviti nekoliko lijepih fotografija i obogatiti ih pokojom rečenicom odgovora na naša pitanja, otkrili smo ono za što nismo znali da postoji u našem akademskom korpusu. Tananost, istinitost i neobična ljepota Jesenkovićevih radova i iskaza o nekoliko pojmova koji su se našli u našim pitanjima, razlozi su da kažemo da smo ponosni što objavljujemo ovaj razgovor s njim.

Tarik Jesenković je rođen 1967. godine u Sarajevu. U rodnom gradu završio je Školu primijenjenih umjetnosti, Odsjek za opremu knjiga i novina, a potom i Akademiju likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu, Odsjek za grafički dizajn u klasi profesora Mladena Kolobarića. Na Akademiji je dvije godine pohađao i predmet Fotografija kod prof. Mehmeda Akšamije te je tada stekao neophodne osnovne vještine i znanja iz te umjetničke oblasti.

Član je profesionalnog Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera Bosne i Hercegovine (ULUPUBiH) te je u okviru Udruženja obavljao funkcije člana Umjetničkog savjeta i Upravnog odbora Udruženja.

Jesenkovićev rad i umjetnički opus prvenstveno je vezan za grafički dizajn te kao likovni urednik i dizajner uspješno djeluje u Izdavačkom centru Rijaseta IZ u BiH „El-Kalem“ već 25 godina, i za to vrijeme je uradio više stotina projekata vezanih za opremu knjiga i drugih štampanih publikacija. Uz ovaj svoj osnovni profesionalni angažman, u dva perioda obavljao je funkciju tehničkog urednika, dizajnera a potom i art direktora u najstarijoj reviji za kulturu, umjetnost i društvena pitanja „Odjek“ od 1991-1992. a zatim od 1996. do 2018. kada „Odjek“ prestaje s radom.

Kao grafički dizajner nerijetko se znao poslužiti fotografijom (bilo svojom, bilo drugih autora) kao sredstvom za oblikovanje svojih likovnih rješenja.

Nakon objave jedne zapažene fotografije na svom Facebook profilu 2013. godine koja će pobuditi interes te se u više navrata objaviti i u štampanim izdanjima nekoliko novina i časopisa počinje se aktivnije baviti fotografijom. Svoje fotografske radove od tada kontinuirano predstavlja putem interneta i na društvenim mrežama. U zadnjih nekoliko godina umjetničkoj i široj javnosti pored svog osnovnog zanimanja sve češće pojavljuje kao fotograf pa tako na redovnim godišnjim izložbama ULUPUBiH sve više izlaže fotografske radove. Osim više zajedničkih, do sada je imao dvije samostalne autorske izložbe fotografija: „Nakšibendije u Bosni“ u Bošnjačkom institutu – Fondacija Adila Zulfikarpašića (2017. godine) i izložba „Razglednice iz Bosne“ održana u Kulturnom centru za mlade – Mardin, R. Turska 2018. godine. Njegove fotografije se stalno nalaze i u dvije sarajevske galerije: Galerija ULUPUBiH i „Bazerdžan Concept Store“. Trenutno radi na pripremi dvije samostalne izložbe.

Iako žanrovski nije striktno opredjeljen, fotografije koje publicira uglavnom su urbane tematike („Street Photography“ i fotografije arhitekture) s povremenim izletima u žanr mrtve prirode (Still Life) i pejsažne fotografije (Landscape Photography).

Ono što je zanimljivo i specifično za Tarikov rad je primjetan nedostatak portreta te tretmana ljudske figure koja je u njegovom viđenju samo paradigmatični fenomen bez naglašavanja individualnih osobina.

– Na mojim fotografijama, kada je čovjek u pitanju, to može biti bilo ko a najčešće su to neznanci i slučajni prolaznici. Takav pristup fotografiji me karakterizira još iz studentskih dana gdje mi ljudske figure u postupku slikanja služe samo kao činjenica njihove prisutnosti bez ulaženja u karaktere, a sve u funkciji ideje ljudske individualne prolaznosti a naglašavanja trajnosti djela i prostora. Pa su tako ljudi na mojim slikama zaklonjeni iza kišobrana, razmrljani u pokretu, snimljeni u formi siluete, zaklonjeni sjenom, mali toliko da se ne mogu raspoznati i slično, objašnjava Jesenković.

Ono što bitno naglašava njegove fotografije je ljubav prema rodnom gradu – Sarajevu.

– Sarajevo je uz sve, ipak najčešća tema. Iz slika čitamo da nije samo riječ o tome kako su to fizički najpristupačniji motivi, već  radove obilježava potreba da se stalno i iznova na poseban način prikaže subjektivno doživljavanje grada kroz razne situacije. Čini se da je to ponajviše iz unutarnje potrebe da ostavim autentičan zapis o gradu koji za mene znači mnogo više od pukog egzistiranja na određenom mjestu i vremenu. I ako su pojedine fotografije veoma atraktivne, neke čak i populističke, (panorame sa zalaskom sunca ili snimljene u „zlatni“ ili „plavi sat“), slike Sarajeva nisu načinjene da bi se samo dopale gledatelju. Na nekima čak uviđamo težinu života i osjećamo nelagodu, kao primjer navodimo slike iz ciklusa „Snijeg u Sarajevu“ ili slike snimljene u periodima teških novembarskih magli koje proždiru ljude i kuće. Da se radi o velikoj i istrajnoj ljubavi svjedoče fotografije koje su načinjene sa istog mjesta u nekoliko navrata. Ta ljubav se prenosi na publiku koja uvijek traži i pozitivno reagira na takve motive. Ne razmišljam uvijek o tome, hoće li se moje fotografije nekome svidjeti ili ne. Ja neke stvari jednostavno moram uslikati iz svoje unutranje potrebe i zato što mislim da zaslužuju pažnju i posebno viđenje. Ako budim ljubav prema Bosni i Sarajevu, to mi je drago. Ali ta ljubav je u njima, u tim ljudima. I gdje god ti ljudi bili oni na svoj način mogu doprinijeti da se ova ljepota, ovo što volimo čuva i njeguje. A ko tu ljubav posjeduje on svakako pripada ovdje,  objašnjava Jesenković.

Ono što je interesantno za Jesenkovića, iz današnje perspektive, doba društvenih mreža, jeste i odsustvo autoportreta i tzv. selfija koje pojedini autori veoma koriste u svojoj promidžbi. Na njegovom Instagram profilu nema niti jedne takve fotografije. Za sebe kaže da nema osobine modela te se ne smatra javnom ličnošću u tolikoj mjeri da bi sebe fotografirao svakodnevno a pogotovo te slike dijelio s nepoznatom publikom.

– Fenomen selfija ili autoportreta kako smo to ranije zvali nije novi fenomen, ali je svakako sa informatičkom revolucijom kojoj svjedočimo, širokoj i lahkoj dostupnosti digitalnim tehnologijama te velikoj popularnosti i rasprostranjenosti društvenih mreža, postao neizbježna kategorija s velikim brojem pristalica. Ljudi našeg doba su veoma opterećeni svojim fizičkim izgledom i puno pažnje i vremena troše na to. Mnogi se počinju smatrati javnim ličnostima jer preko mreža „prijateljuju“ s mnogo osoba koje istinski ne poznaju i žele ostaviti što je moguće bolji dojam često posežući za raznim sredstvima, od kozmetičkih tretmana do fotografskih manipulacija. Industrije koje proizvode takva sredstva itekako su zainteresirane za regrutovanje novih konzumenata i tako imamo jaku sinergiju – s jedne strane ljude koje žele biti nešto što nisu ne štedeći za to vremena i para i, s druge, koji od toga profitiraju i to podstiču. Ono što je opasno je stvaranje nove stvarnosti koja je potpuno vještačka i koja pospješuje klimu izvještačenosti i na toj osnovi oblikuje karaktere, naročito mlađih i nezrelih osoba, u uvjerenje da su nešto što nisu. Kada se tu uplete još i finansijski momenat, stvari se dodatno kompliciraju. Teško mi pada kada vidim da se moji prijatelji i poznanici „uselfijaju“ na 90% svojih objavljenih fotografija. Ne smatram to dobrim. Da li se radi o nekoj vrsti poremećaja, ne znam, to je tema više za psihologe, psihoanalitičare i psihijatre negoli za umjetnika. Za mene je često napravljen selfi odraz nedostatka mjere i dobrog ukusa, kaže naš sagovornik.

Nadamo se da će te uživati u ovom malom izboru fotografija Tarika Jesenkovića koje objavljujemo ovom prilikom a više njegovih radova možete vidjeti na njegovom Instagram profilu (www.instagram.com/tarikjesenkovic) i na društvenoj mreži 500px  (www.500px.com/tarikjesenkovic).

DEBLOKADA.COM