ZAŠTO SU DRVAR I GRAHOVO BITNI? Produžetak srpske države koji presijeca FBiH

Posjeta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića jugozapadnim dijelovima naše države Bosne i Hercegovine nosi snažne poruke na koje se mora temeljito i strateški odgovoriti. Sa Vučićem u posjeti je bio i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik koji, pored već ustaljenih tlapnji o mogućem otcjepljenju RS-a od države Bosne i Hercegovine, sada svoju agresivnu politiku usmjerava i na entitet FBiH, nastojeći na taj način pomoći Vučiću u pravljenju što bolje atmosfere za rješavanje pitanja Republike Kosovo, odnosno stvaranja lažne slike u srbijanskoj javnosti da bi Srbi mogli dobiti neku kompenzaciju na štetu Bosne i Hercegovine. Ova Vučićeva posjeta ima izuzetnu stratešku važnost, jer su to među najudaljenijim mjestima u kojima Srbi imaju određenu vlast, u konkretnom slučaju samo na lokalnom nivou, ali koja se, bez obzira na to, ne smije neozbiljno shvatiti pogotovo što je sada dobila nedvosmislenu potvrdu da iza nje stoji i Banjaluka i Beograd, osvjedočeni centri negiranja jedinstvene BiH.

Ovdje je jasno poručeno da u većem bh. entitetu postoje četiri “srpske” opštine, mada, i to je neistina. Prava istina je da jedino u Drvaru i Bosanskom Grahovu u FBiH većinski žive bosanski pravoslavci/Srbi, dok ih u Glamoču i Bosanskom Petrovcu ima jedva jedna trećina od ukupnog broja stanovnika.

Dodik je nakon te posjete poručio da su ta područja naše države “srpski grunt” i da se vlast mijenja, ali da oni moraju opstati. Nedugo zatim, a povodom usvajanja Programske deklaracije SDA na njenom 7. Kongresu, Dodik je kazao da Bošnjaci mogu praviti Republiku Bosnu i Hercegovinu, ali samo u nekoliko kantona gdje su i većina. Navedene izjave Dodika vrlo su opasne jer imaju indirektnu poruku kojom se spomenute općine žele predstaviti kao dio ekskluzivnog srpskog životnog i (para)državnog prostora. Odavno se govori da su Srbija i RS jedno, a sada bi i ove prostorno velike i prirodnim bogatstvima bogate općine u Federaciji pridružili velikosrpskoj teritorijalnoj ideji. Pri tome je izuzetno bitno da se Drvar i Bosansko Grahovo nalaze na dijelu Federacije koji je veza Bihaća i ostatka Unsko-sanskog kantona sa ostatkom, odnosno unutrašnjošću države, prvenstveno sa Sarajevom. Zbog te činjenice neprocjenjivo je važno da u tim gradovima živi što više Bošnjaka i građana koji poštuju državu Bosnu i Hercegovinu i da se u svim tim mjestima primjenjuje ustavno-pravni poredak države Bosne i Hercegovine. Ukoliko se na terenu bude odvijala drugačija situacija, ukoliko se tu preslika stanje kao sa srpskim opštinama na sjeveru Kosova, te ukoliko tome budu išli naruku regionalni i ostali geopolitički procesi, onda je realno da veza Bosanske Krajina sa Sarajevom bude ili ugrožena ili prekinuta. Nije li to stvaranje Gaze i Zapadne obale u BiH?

Ovakvim sagledavanjem posjete i priče o „četiri srpske opšine“ postaje jasnija priča o zbijanju Bošnjaka na prostor samo nekoliko kantona. Pri tome, po običaju, zanemaruju se bošnjački grunt u RS-u kojeg vlasti tog entiteta na sve moguće načine nastoje oteti Bošnjacima, nakon što su ih genocidom skoro potpuno istrijebili.

Cijeneći sve ove činjenice koje smo iznijeli, neophodno je da bosnjačka i bosanska politika, jedinstveno, strateški i dugoročno pristupi rješavanju svih bitnih pitanja i prevenciji mogućih problema, na svakom pedlju države Bosne i Hercegovine. Prva prilika je već naredne godine na lokalnim izborima.

Autor ovog teksta je čitatelj DEBLOKADA.COM

 

 

 

7+