SPECIJALCI ZBOG TWITTA! Alarmantno stanje muslimana u Francuskoj

Stanje muslimana u Francuskoj svakim danom je sve teže. Iako vrijedi za demokratsku i zemlju koja afirmiše ljudska prava, odnos prema muslimanima, uveliko je uzdrmao ovaj autoportret Fransuske. O ovome je zanimljiv izvještaj napisao Muhamed Ćeman kojeg ovdje prenosimo:

Potrebne su dove. – Ovoga puta ne (samo) za muslimane Mijanmara, Kine, Kašmira, Iraka, Sirije, Palestine,… već za muslimane Francuske. Situacija je doista dramatična. – Muslimani Francuske postali su dežurni krivci za sve probleme uobražene francuske nacije. – Na meti su osobito muslimanske neovisne institucije i udruženja, istaknuti muslimanski intelektualci, a zatim i svi ostali muslimani praktičari, osobito oni koji pri sebi imaju vidljivih znakova islamijeta – a tu mislimo i na naše pokrivene sestre. Ti ljudi su već duži period, a osobito zadnjih dana, izloženi pravom teroru, zlostavljanju i kakvom sve ne šikaniranju.

Fotografija koju vidite dobra je ilustracija trenutačnog stanja. – Nastala je prije neki dan, prilikom upada interventne jedinice u stan istaknutog muslimanskog humanitarca i aktiviste, Idrissa Sihamedia, i to – za nepovjerovati je, razlog su dva komentara na Twittu sa kojima je vrlo učtivo i znalački razotkrio ideološku dvoličnost a zatim i finansijske zloupotrebe kvazi feministkinje, izvjesne Zineb – velike miljenice francuskih islamofoba. To što je Idriss putem svoje humanitarne organizacije BarakaCity (koja je u više navrata prošla sve vrste provjera), sa desetinama miliona eura, pomogao ugrožene od mašrika do magriba, uglavnom muslimane ali i nemuslimane – osobito tokom zadnje pandemije koronevirusa, nije mu bila olakšavajuća okolnost – već naprotiv! – Upali su mu u stan u cik zore, naoružani do zuba, prestrašili i nastojali poniziti suprugu, traumatizirali djecu,… I na osnovu njegovog slučaja svima postaje jasno, da je sintagma “sloboda izražavanja” u Francuskoj ne samo krajnje selektivna, već je (p)ostala obična floskula koja služi za neodgovorno plasiranje u javnost najgnusnijih uvreda na račun najvećih svetinja muslimana. Istovremeno, muslimanima se jasno poručuje da oni nemaju pravo na “slobodu izražavanja”, i da dobro paze šta govore i pišu.

Što se pak tiče nedavnog slučaja ubistva francuskog nastavnika historije zbog prikazivanja učenicima, muslimanima i nemuslimanima, gnusnih karikatura nage osobe iz čije zadnjice izlazi zvijezda (za koju bolesni umovi tvrde da se radi o karikaturi Muhammeda, alejhiselam), pritom nudeći prisutnoj muslimanskoj djeci da ako ne žele gledati, mogu zatvoriti oči ili pak napustiti učionicu – ubijajući ih i na taj način u pojam, još jedan je dokaz u nizu da su islamofobija i terorizam dva lica jedne kovanice. – Radi se dakle o razarajućim društvenim pošastima koje se u značajnoj mjeri ovisne jedna o drugoj. – Islamofobija hrani terorizam, – terorizam islamofobiju. Gdje je kraj tog začaranog kruga u Francuskoj, zemlji u kojoj se stiče dojam da je ne samo laicizam već bukvalno islamofobija, postala zvanična religija, malo ko zna odgovoriti.

U Francuskoj su zadnjih dana specijalci, policija i razni državni službenici upadali u humanitarna udruženja, edukativne muslimanske ustanove – i to u prisustvu djece, u džamije,… Na meti su se našli čak i sportski klubovi. – Možda ponovno nećete vjerovati – ali zato provjerite, muslimanima sportistima se zadnjih dana u Francuskoj spočitavalo i to što se nakon treninga tuširaju u donjem vešu, tj. što drže do stida i nisu spremni intimne dijelove svoga tijela prikazivatiti pred svojim suigračima. Francuski ministar unutrašnjih poslova, Gérald Darmanin, danas čak prijeti gašenjem, po svom radu i djelovanju nadaleko poznatog Kolektiva protiv islamofobije u Francuskoj (CCIF). – Ukoliko im to pođe za rukom, sezona lova na muslimane Francuske i njihove organizacije mogla bi se nastaviti u tišini i bez ikog ozbiljnog ko ima potrebne mehanizme upoznavanja šire javnosti sa mnogobrojim slučajevima diskriminacije, ugnjetavanja, zlostavljanja i nadasve državnog terorizma kojem su muslimani Francuske iz dana u dan sve više izloženi. – Ne čudi onda zbog čega ideja o napuštanju Francuske počinje zaokupljati čak i misli Francuza intelektualaca koji su prihvatili islam. – Stiče se dojam da više ni oni nemaju odgovora na pitanje – kako muslimani mogu očuvati slobodu, duhovni integritet i psihičko zdravlje u francuskom društvenom kontekstu življenja – toj crnoj islamofobičnoj baruštini koja sa odrekla i dijela sopstvenih vrijednosti u ime otvorene borbe protiv muslimana, te koju danas odlikuju razni vidovi diskriminacije, lov na vještice, isključivost, a na koncu i terorizam.

Muslimani Luksemburga prije svega se nadaju da se islamofobična klima kakva vlada u Francuskoj, neće ni u kojem slučaju preliti na Luksemburg. – Mir wëlle bleiwe wat mir sinn, napisao je Ćeman.

 

0