Obilježena 24. godišnjica masakra na Markalama zbog kojeg je NATO bombardovao srpske položaje

U jednom trenutku 28. augusta 1995. godine, na Gradskoj pijaci Markale, rijetkom mjestu gdje se u opkoljenom Sarajevu moglo pronaći nešto od hrane, život je izgubilo 43 Sarajlija, a 84 ih je ranjeno. Na današnji dan u 11 sati začulo se pet snažnih detonacija od granata ispaljenih s Trebevića, a pijaca Markale ponovo je doživjela gorku sudbinu. Projektili su pali na ulaz u Gradsku tržnicu. Ovo je bio drugi masakr nakon onog koji se desio u blizini 5. februara 1994. kada je ubijeno 68 civila.

Masakr u blizini Gradske tržnice od 28. avgusta 1995. bio je povod za operaciji NATO saveza Namjerna sila koja je trajala od 30. avgusta do 14. septembra 1995. Sudjelovalo je osam savezničkih država, obavljeno je 3515 letova i izbačeno je 1026 bombi.

Prve napade izveli su američki F/A-18C Horneti i EA-6B Prowleri s laserskim navođenim bombama i AGM-88 HARM projektilima. Cilj im je bio onesposobljavanje srpskih radarskih i protuzračnih položaja kako bi otvorili put drugim savezničkim letjelicama. Istovremeno su ih podržavali EF-111A Raveni blokirajući komunikaciju i radare.

Uslijedili su napadi na srpska vojna skladišta, kasarne i artiljerijske položaje u više valova. Isti dan NATO snage doživljavaju svoj prvi i jedini gubitak tokom operacije. Kod naselja Pale pomoću LPRS-a oboren je francuski Mirage 2000. Dva člana posade ubrzo su zarobljeni i držani u zarobljeništvu do decembra.

31. augusta 1995. UNPROFOR zahtjeva privremeno obustavljanje operacije kako bi utvrdili jesu li Srbi spremni na pregovore. Za to vrijeme avioni nadlijeću pogođena područja i izviđaju nastalu štetu.

Nakon što su se pregovori pokazali neuspješnima, NATO 5. septembra u 10.00 nastavlja s bombardovanjem. Dok 9. septembra saveznički zrakoplovi napadaju položaje oko Banje Luke i Tuzle, već više dana traju pokušaji lociranja i spašavanja oborenih francuskih pilota.

14. septembra operacija je ponovno zaustavljena. Razlog tome bio je Mladićev pristanak na otvaranje sarajevskog aerodroma, uklanjanje teškog naoružanja oko grada itd.

20. septembra general Bernard Janvier i admiral Rupert Smith u Sarajevu objavljuju da je operacija ostvarila svoje ciljeve i da je daljne djelovanje nepotrebno.

Stradalih na Markalama su se danas sjetili oni koji su preživjeli masakr, ali i njihove komšije, prijatelji i građani te predstavnici svih nivoa vlasti, koji su polaganjem cvijeća, učenjem Fatihe ili na drugi prigodan način, odali počast sugrađanima koji su poginuli na tom mjestu na današnji dan prije 24. godine.

Tog strašnog dana prijetila se i Amerisa Ahmetović koja je na Markalama izgubila nogu. Imala je samo 16 godina.

– Svaki put kad pričam o tom događaju, osjetim bol. To je nešto najteže što se čovječanstvu moglo desiti – kazala je.

Istakla je da nije zadovoljna situacijom u kojoj se nalaze civilne žrtve rata, prvenstveno što nemaju pravo na dostojno ortopedsko pomagalo.

Među žrtvama je bio i Rasim Koso koji je ranjen u nogu.

– Bilo je mnogo ljudi koji su pokušavali da nađu nešto od hrane. Sljedeće čega se sjećam su ruke i noge mrtvih ljudi. Stajao sam, a nisam ni osjetio da sam ranjen u nogu i da su mi cipele pune krvi – prisjetio se.

Dodao je da su ga građani, koji su pomagali ranjenim, smjestili u auto.

– Sa mnom u autu su bile dvije mrtve žene – kazao je Koso.

Damir Malagić je imao 15 godina kada je preživio masakr na Markalama, a tada je prodavao svijeće.

– Detonacija me odbacila daleko i slike koje poslije toga pamtim su krvave ulice i dijelovi tijela. Kasnije sam saznao da sam izgubio dva druga – prisjetio se.

Minobacačka granata kalibra 120 mm, ispaljena 28. agusta 1995. godine s agresorskih položaja iz pravca Trebevića, eksplodirala je kod sjevernog ulaza u Gradsku tržnicu što se smatra jednim od najstravičnijih zločina koje su srpske vojne, policijske i paravojne formacije počinile u opkoljenom Sarajevu.

 

Markale, 28. 8. 1995.
0