NACIZAM! 9. maja ’93. HVO tražio od muslimana Mostara da nose bijele trake
Tog jutra, 9. maja 1993. godine, kada se cio svijet spremao da obilježi Dan pobjede nad fašizmom u Evropi iz 1945. godine, dio Mostara slušao je salvu artiljerijskih topova, te stalno ponavljanje proglasa HVO-a, sa potpisom Jadrana Topića (naslovna fotografija) da se sve jedinice Armije RBiH predaju, a svi građani Mostara, Muslimani (Bošnjaci), na vidna mjesta, prozore, balkone i slično, izvjese bijele čaršafe, podsjećaju iz JU Fond memorijala KS.
Umjesto početka obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom, Mostar je svjedočio reinkarniranom fašizmu gdje se opet, nakon gotovo pola stoljeća, jednom narodu u srcu Evrope naređuje da se samoobilježi.
Građani su odvođeni, ubijani, maltretirani, izbacivani iz svojih domova, a sa Radio postaje Mostar, Zlata Brbor (naslovna fotografija) uporno je čitala pomenuti proglas o bijelim čaršafima, garantujući svima koji to urade sigurnost. (Brbor je spominjala i bijele trake koje muslimani trebaju nositi na rukama.) A ta sigurnost bio je Gradski stadion, poznatiji kao Veležov stadion, koji je pretvoren u sabirni centar. Proglas je svojim stilom i jezikom neodoljivo podsjećao na onaj iz 14. avgusta 1941. godine izdat od strane Gradskog redarstva u Mostaru i sa potpisom predstojnika Redarstva, izvjesnog Krtalića, a odnosio se na poziv mostarskim Srbima kojim im se daju precizne upute o iseljavanju iz Mostara iseljeničkim vozom, te cio usistemljen protokol, kao na primjer, gdje tačno doći, šta smiju ponijeti i gdje im valja predati ključeve od svojih kuća.
Naravno, osim stila i jezika, metode su također i ovoga puta bile gotovo identične. Umjesto iseljeničkog voza uslijedio je progon na lijevu obalu Neretve, a umjesto Jasenovca, ovoga puta tvornica smrti i terora bio je Heliodrom. Ali, nije samo smrt i broj ubijenih u tom zločinačkom orgijanju ono što muči zdrav civilizovan um, već strast sa kojom je ubijano, strast sa kojom su činjeni zločini, strast naučena, inspirisana i nadahnuta, te na koncu reinkarnirana iz najmračnije ere što ih pamti historija na ovim prostorima, za koju se skoro pedeset godina govorilo: “Nikad više!”.
