NIJE SE SAMO SARAJEVO BRANILO PJESMOM: “Herceg-Bosne neće biti dok je Starog Viteza”

Svi bosanskohercegovački gradovi i sela imaju svoje epske priče iz vremena agresije. Tako i Stari Vitez. Slike na taj period pun mržnje i izdaje, ali i hrabrosti i dostojanstva riječima prenosi novinar Nedžad Abdić. Ovo su dijelovi njegovog sjećanja iz herojskog Starog Viteza.

Bilo je teško, bilo je nehumano i neljudski, ali mi smo i u tim najtežim danima bili pozitivni. U svemu bismo pronalazili razlog više da ostanemo i opstanemo. Negdje sam pročitao da je jedan vojnik HVO-a izjavio kako smo mi u Starom Vitezu fanatično branili svoje kuće. I zaista, i dan danas kada razmišljam o tom periodu u meni se probudi ponos i prkos, a možete zamisliti kako smo samo bili ponosni onda.
Iako su nam devastirali džamiju, te zime početkom 1994. godine, na vrhuncu opsade, organizovano smo klanjali teravije u kući Salkić Zekira. I ranije smo se okupljali u toj kući raznim povodima. Posebno mi je ostalo urezano u pamćenje snimanje patriotskih pjesama o Starom Vitezu. Šta to toliko ponuka insana da u najtežim trenucima iz njega provrije ljubav i pretoči je u pjesmu, ostaće trajna misterija.

Vidjeh kako se u sokaku nešto dešava. Požurih do grupe vojnika koji stajahu pred Zekirovom kućom. Snimamo pjesme, reče neko s takvim oduševljenjem kao da ih on lično snima. Uđoh u podrum. Od silne gužve, jedva nađoh mjesto kako bih prisustvovao tom historijskom trenutku. U maloj podrumskoj prostoriji napravili su pravi mali studio. Vidio sam kako uštimavaju instrumente. Prvo je Amir Jusić, opasan harmonikom, počeo da svira najljepše note. Na gitarama su ga pratili Faruk Helda i Mirsad Karalić. Nakon odsviranog uvodnog dijela Nedžad Baručija Neđa, prvi glas Viteza, zapjeva:

Hej ti majko muslimanko
Junačkog si sina rodila
Branitelja hrabrog borca
Iz Staroga Viteza

Ref:
Mi smo djeca rijeke Lašve
Iz starih mahala
Herceg-Bosne neće biti
Dok je Starog Viteza

Nemoj plakat, nemoj žalit
Ako sutra ja poginem
Imaš sina ti šehida
Što za Bosnu život dade

Svi smo bili oduševljeni a na licima nam se dao primijetiti ponos. Iako su uslovi snimanja bili i više nego loši, imao sam osjećaj da sam u najboljem studiju i na najboljem mjestu na svijetu. Jednostavno neopisivo.

Tog dana naši umjetnici snimiše nekoliko pjesama koje ostadoše da svjedoče o jednom teškom, ali herojskom vremenu. Još uvijek pamtim tekstove svih pjesama koje postadoše muzička lična karta Starog Viteza.

Nedugo po snimanju pjesama, u Stari Vitez uđe neka delegacija, preko koje snimak poslaše u radio 325. bbr., a koji se nalazio na slobodnoj teritoriji. Kako smo samo bili sretni kad ih počeše emitovati.

Ni naši dušmani, koji su nas držali pod opsadom, nisu ostali ravnodušni. Poručiše kako smo naivni jer Neđa u Zenici pjeva nama kako neće biti Herceg-Bosne a mi u logoru. Ali kad saznaše da je Neđa u Starom Vitezu, počeše ga dozivati, preko ozvučenja postavljenom kod srednje škole. Govorili su kako će mu isčupati jezik kad ga se dočepaju i da nikad više neće zapjevati. Allah dade da im se želje nikad ne ispuniše. Neđa, hvala Bogu preživi i ostade prvi glas Viteza do kraja svijeta. A mi i dan danas vrlo rado zapjevamo pjesme koje snimiše u najtežem periodu mog malog grada i sjećamo se svih onih koji su dali svoje živote za našu slobodu.

Nek ih obasja Svjetlost Tvoja
I okupa Milost Tvoja
Otvori im vrata bašča svojih
O Svemoćni
Jer oni su živote dali
Za Bosnu pali

A Lašva još plače
Za svojim momcima
Što se sad šetaju Dženetskim baščama

Abdić Nedžad, Sarajevo 17.08.2019. godine.

 

Stari Vitez u vremenu agresije

 

0