Godišnjica pogibije heroja Safeta Zajke

Bio je borac za Bosnu i Hercegovinu i jedan od ključnih ljudi za odbranu Sarajeva u danima opsade. Pored niza visokih komandnih dužnosti, ostao je u sjećanju kao legendarni komandant 2. viteške brigade. “Čast je i poginuti. Za ovakvu stvar može da se žrtvuje i život”, izjavio je Safet Zajko novinaru Šefki Hodžiću na Žuči, tamo gdje je i položio svoj život.

Rođen je 1. marta. 1959. godine u selu Gaočić, sjeverozapadno od Rudog, od oca Salke i majke Dude. Nakon završene srednje škole, kao metalac po zanimanju, zapošljava se u metaloprerađivačkom preduzeću Zrak iz Vogošća. Završio je školu rezervnih oficira pješadije u Bileći kao jedan od najuspješnijih u svojoj klasi. Pred rat u Bosni i Hercegovini je imao čin rezervnog kapetana. Početkom ratne 1992. godine počeo je da radi na organizovanju i pripremanju oružanog otpora u sarajevskim naseljima Buča Potok, Boljakov Potok, Briješće, Sokolje, Pofalići, Velešići gdje se formiraju jedinice Teritorijalne odbrane. Do početka agresije, Safet je nastavio raditi na organizovanju i pripremanju oružanog otpora u ovom dijelu Sarajeva. Koordinirao je rad novoformiranih vojnih jedinica u sarajevskoj općini Novi Grad i radio na njihovom uvezivanju.

Iz već formiranih jedinica sa ovog područja nastali su 19. maja 1992. godine Prvi samostalni bataljon Okružnog štaba odbrane Sarajevo i 15. pješadijska brigade TO Novi Grad koja je formirana 1. jula 1992. godine. Daljim ukrupnjavanjem jedinica i poboljšanjem organizacione strukture 1. oktobra 1992. godine formirana je Druga motorizovana brigada na čijem čelu je bio Safet Zajko.

Samo 5 dana nakon oslobađanja Mijatovića kose, na brdu Žuč, 17. juna 1993. godine, prilikom izviđanja neprijateljskih položaja, poginuo je Safet Zajko.  Rahmetli Safet posmatrao je u trenutku pogibije neprijateljske jedinice koje su se nalazile u rasulu, a svega 500 metara od kuće ratnog zločinca Momčila Krajišnika koja se nalazi u sarajevskom naselju Zabrđe.

Iza Safeta ostala je supruga i dvije kćerke. Sahranjen je kao šehid u haremu Alipašine džamije u Sarajevu.

Za ratne podvige, naredbom komandanta GŠ Armije RBiH dobio je najviše ratno priznanje „Zlatni ljiljan“ kao jedan od prvih dobitnika ovog priznanja. Za herojski doprinos u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu, izuzetno junaštvo i samoprijekor ispoljen u borbenim dejstvima i pri tome ostvarena rezultate, Ukazom Predsjedništva RBiH posmrtno je odlikovan Ordenom heroja OOR, te je posthumno promoviran u čin brigadnog generala.

U Sarajevu jedna ulica, u općini Novi Grad, nosi njegovo ime, kao i sportsko-rekreativni centar u Općini Novi Grad.

0