Bahati Trojkaški skorojevići Vijećnicu pretvorili u koalicioni buvljak

Na društvenim mrežama se pojavio tekst koji govori o događaju iz ljeta 2021. godine koji se zbio u sarajevskoj Vijećnici. Iako je imao plemenit cilj, njegova izvedba pokazuje svu oholost i neukus njegovih organizatora i protagonista. Posebno je sablasno što je cijeli događaj bio priređen za članove Trojke i njihove društveno-medijske satelite. Tako smo mogli vidjeti i neinteresantnu Anidu Skenderagić kako igra ulogu prominentne dive iz Sarajeva. Preporučujemo čitanje teksta autora Damira Hadžića:

U Sarajevu vlada atmosfera krajnjeg društvenog licemjerja, pažljivo medijski stvarana decenijama, atmosfera dvostrukih standarda i mjerila, gdje je jednima dozvoljeno ono o čemu drugi ne mogu ni sanjati. Ukoliko vaši svjetonazori, ideološka stajališta i politička opredjeljenja nisu skladu sa sistemom vrijednosti političkih skorojevića medijski dominantne ideološke manjine i njihovih stranih sponzora, onda ste izloženi stalnom javnom linču ma šta god uradili.

Zamislite ovu situaciju. Gradonačelnik Abdulah Skaka u gradskoj Vijećnici organizira humanitarnu modnu reviju pod nazivom “Zajedno smo čarolija”. Humanitarna modna revija održava se u formatu svojevrsnog nadmetanja uživo, tačnije aukcije, gdje supruge visokopozicioniranih kadrova SDA, predvođene doktoricom Sebijom Izetbegović, te njihovi prijatelji i poznanici, nakon koktelčića i selfijanja, prvo šetkaju modnom pistom, a zatim velikodušno prodaju svoju korištenu i staru garderobu i ostale asesoare, a sve to otkupljuje, recimo, načelnik Općine Centar Nedžad Ajnadžić. I ne samo to, cijelom događaju prisustvuju i osobe iz javnoga života, kulture i medija, pa čak i oni koji po društvenim mrežama i na ulici podržavaju SDA.

Možete li samo zamisliti kakva i kolika bi se medijska oluja podigla? Da li već čujete ogorčene krike i urlike finog gradskog svijeta zgroženog ovakvom vulgarizacijom prostora sarajevske Vijećnice, vidite li već naslovnice koje vrište o nezapamćenom primitivizmu, gotovo pa vandalizmu, koji se vrši nad spomeničkom kulturom i javnim prostorom, čujete li huk revoltirane “prave sarajevske raje” koja urliče da im je dosta takvih perverzija bahatih političkih primitivaca koji ponižavaju gladni narod? Zar već ne vidite kako sve pršti od sljedećih termina: diktatura, dinastija, režim, Čaušeskui, zelena banda, papci, kasablizacija, došli divlji, otjerali pitome…

No stvarnost je ponekad bizarnija od fikcije jer se opisani događaj doista i desio, ali nije izazvao ama niti jednu od nabrojanih reakcija medija i onoga što se kod nas predstavlja kao javnost. Naravno, stvarni razlog zašto su ove nezapamćene bahanalije političke kaste prošle bez medijske kritike jeste što akteri ovoga buvljaka nisu bili kadrovi, članovi ili simpatizeri SDA, već listom pristalice trenutno vladajućeg sarajevskog režima “Trojke”. A njima, uvjerenim da su genetski predodređeni da vladaju, sve je dopušteno. Barem kada su ovdašnji “nezavisni mediji u pitanju”.

Nažalost, prvi javni događaj kojem je gradonačelnica Benjamina Karić bila domaćin u sarajevskoj Vijećnici jeste organiziranje ove “Trojkine” buvlje pijace, održane pod krinkom plemenite ideje pomoći Udruženja za podršku porodicama sa djecom i osobama sa poteškoćama u razvoju “Colibri”. U organizaciji Konakovićevog pobočnika Harisa Bašića, te uz stručne usluge Nejre Latić Hulusić, ovu neukusnu paradu modela iz političke, medijske, poslovne i NVO orbite sarajevskog režima “Trojke” predvodila je Dalija Hasanbegović Konaković, supruga Elmedina Dine Konakovića, dok je za dizanje ručice i kupovinu garderobe bio zadužen Srđan Mandić. Pritom nam nije poznato je li baš on bio sretnik da postane vlasnik haljine Dalije Hasanbegović Konaković u vrijednosti 1000 KM koja je opisana ovim riječima: „Magična unikatna kimono haljina od šantung svile dizajnerice Emine Husedžinović Ibrahimović za ovo magično vrijeme proslava, matura i svadbi ili jednostavno groznice subotnjeg dana i večeri“. Ako jeste, ostaje pitanje kome će je pokloniti Mandić jer je Konakovićka naglasila da „haljina je rađena specijalno za mene i skoro je nova“.

„Stajaće vam odlično ako nosite 36, 38 ili 40 konfekcijski broj, možete je nositi na visoku petu ili sa ravnim sandalama, ispod pazuha ima kamuflirane otvore da se ni slučajno ne vide tragovi perspiracije (trik sa crvenih tepiha), dekolte i izrez na haljini možete smanjiti ili povećati, a dužinu haljine možete skratiti za 10 cm ili je produžiti. Uz haljinu dođu i dva pojasa za kompletni kimono izgled. Shvatate sada zašto je haljina magična? Kao torba sa trikovima je, nijedan detalj nije zanemaren. Brižljivo sam je čuvala, ali sada je pravo vrijeme da neko drugi zablista u njoj“, poručila je Dalija Hasanbegović Konaković, a pored nje, nisu nezapaženo prošle ni Lejla Salihagić-Brčić, Samra Mlinar Mandić, Danijela Krstić, Brankica Rudan, Anida Skenderagić, Aida Fereget, Maja Gasal, Rubina Čengić. U publici su se mogli primijetiti ostali dvorjani, paževi i dvorske dame nove sarajevske vlasti. Činjenica da su mnogi od navedenih inače vrlo aktivni u pokušaju da se nametnu kao društvena savjest, glas javnosti i uopće neka autentična alternativa “bahatoj vlasti” nije ni najmanje odvratila ove skorojeviće od entuzijastičnog učestvovanja u režimskom buvljaku, toj paradi neukusa i kiča.

Zašto niko nije postavio pitanje da li su iz budžeta Grada, Kantona ili općina mogli izdvojiti 5.400 BAM kao pomoć Udruženju “Colibri”, a ne radi tolikog iznosa dozvoliti ovakvo ponižavanje Sarajeva i njegovih simbola kulture? Zar nisu mogli mirne duše izdvojiti čak i duplo veći iznos iz budžeta kojim upravljaju i zar bi se našao iko ko bi se suprotstavio takvom humanom gestu? Da li se iko od učesnika zapitao da li je sarajevska Vijećnica, objekat za održavanje najprestižnijih događaja te svojevrsno nulto mjesto kulture grada Sarajeva, doista prava lokacija za održavanje buvljaka u kojem žene političara i njihove haverke proživljavaju drugu mladost kao manekenke te prodaju stare halje za stotine maraka? Da li je sama akcija sakupljanja pomoći mogla biti osmišljena na daleko ukusniji i pristojniji način? Je li gubitak osjećaja za mjeru, dobar ukus i pristojno zaista toliki da je prešao u gubitak zdravog razuma? Je li iko od njih svjestan da Vijećnica nije neki bazar?

Uz sve to, gospođe i gospođice političarke, novinarke i aktivistkinje nemaju pravo da se slikaju unutar prostora muzejskih eksponata, koje su smaknule ustranu kako bi mogle da zamišljaju da su Pepeljuge. Nemaju, ma koliko bile “genetski predodređene” ili interesno bliske trenutnom sarajevskom režimu. To je pitanje i lične i opće kulture. Nije Vijećnica njihov privatni salon već javno dobro. Barem je to još uvijek.

Vratimo se na početak. Zamislimo da profesorica Sebija Izetbegović ili supruga Abdulaha Skake uđu u Vijećnicu ili Zemaljski muzej te pomjere eksponate kako bi se fotografirale, kakav bi to bio prvorazredni skandal, kakva bi se medijska hajka i javni linč pokrenuli?! Ovako, prvo aplauzi, a onda tišina. I to je suština svega. U Sarajevu vlada atmosfera krajnjeg društvenog licemjerja, pažljivo medijski stvarana decenijama, atmosfera dvostrukih standarda i mjerila, gdje je jednima dozvoljeno ono o čemu drugi ne mogu ni sanjati. Ukoliko vaši svjetonazori, ideološka stajališta i politička opredjeljenja nisu skladu sa sistemom vrijednosti političkih skorojevića medijski dominantne ideološke manjine i njihovih stranih sponzora, onda ste izloženi stalnom javnom linču ma šta god uradili. S druge strane, ukoliko ste čvrsto na njihovoj neokolonijalnoj liniji, ukoliko ste kućni ljubimac ambasada, umiljato ambasadorče, onda vam je samo nebo granica. Imate propusnicu da budete bahati, nesposobni, primitivni, glupi i uopće krajnje društveno štetni.

Stvarni razlog zašto su ove nezapamćene bahanalije političke kaste prošle bez medijske kritike jeste što akteri ovoga buvljaka nisu bili kadrovi, članovi ili simpatizeri SDA, već listom pristalice trenutno vladajućeg sarajevskog režima “Trojke”. A njima, uvjerenim da su genetski predodređeni da vladaju, sve je dopušteno. Barem kada su ovdašnji “nezavisni mediji u pitanju”.

 

U pozadini je fotografija, eksponat koji je uklonjen iz postavke i postavljen na ovo neprikladno mjesto.

 

 

 

0