POGLEDAJTE KAKVE LJUDE IMAMO! Ismet Bećar je uspio dočarati i miris i ljepotu džume

Ne želimo vam uzimati ni trenutka u ovom uvodu, želimo da što prije pročitate Facebook poruku Ismeta Bećara, novinara radija BIR, u kojoj je na unikatan način govorio o ljepoti i značaju džume kroz nekoliko slikovitih primjera iz svog života. Bećar je napisao:

Svoju prvu džumu u životu klanjao sam s r. babom u Čekrekčijinoj džamiji na Baščaršiji. Dva mlađa brata i ja. Bilo je to u vrijeme opsade Sarajeva.

Babo nas drži za ruke, pomaže nam da složimo obuću, daje nam posljednja uputstva pred svečani trenutak naše inicijacije među odrasle muškarce. Džamija je puna i polutamna, ljudi organizirani u redove i mirišu. Imam neponovljivo dominantan i ceremonijalan. Pojavljivao se i u mojim potonjim životnim fazama, bio moj srednjoškolski razrednik, a onda u toj istoj Čekrekčijinoj džamiji konačno ovjerio moju inicijaciju među muškarce, predvodeći čin mog šerijatskog vjenčanja.

U školsko doba na džumu sam odlazio u Mišćinu džamiju, jedinu oslikanu freskama Mekke i Medine, čiji mujezin je imao nezaboravan sevdalijski mekam. Na igralištu, na mjestu današnjeg Memorijalnog centra Kovači, do iznemoglosti se šutala lopta. Kad zauči s Mišćine taj čudesni, vasionski glas, loptu bi kratko popustili i dječaci koji nisu išli na džumu. Mišćina je imala još jednu posebnost. Ekspresno kratke Fejlemove hutbe, koje bi skoncentrisan i rumen uvijek izložio u nepogrešivoj minutaži. Nigdje više nisam naišao na takvu vještinu.

Svoju prvu džumu kao imam predvodio sam u Livnu, za vrijeme ramazanske prakse. Đačku džumu predvodio sam u Ćurčića džamiji. Bio sam se slavodobitno popeo na minber, a onda u prvom redu ugledao r. Rešida Bilalića, mog profesora akaida – islamske apologetike. Sjećam se da sam pretrnuo od tog prizora, poželivši da sam, bogdo, zemlja ostao. Kada mi je čestitao, povjerovao sam kako mogu ultimativno zaprositi neke od VIP djevojaka koje stanuju s one strane ulice i kojima miriše koža.

Od studentskih dana sam čuvao hatibsku dužnost, a prije dvije godine na džumu sam po prvi put poveo svog najstarijeg dječaka. Sjedio je ispred mene i začuđeno promatrao transformaciju uvjeravanja. Pripremajući retorički zaplet, napravio sam pauzu koja je potrajala svega 5 sekundi. Tišina poluprazne povratničke džamije uplašila je dijete zabrinuto za propovjednički dignitet svog oca, pa je u namjeri da me potakne upitno uzviknuo: – I? Onako kako majka potiče dijete da nastavi sricati zaboravljeno bukvarsko štivo.

Džuma nije samo naše obredoslovlje. Ona je prvotno iskustvo naše angažirane duhovnosti, susreta i čovjekoljublja. Džuma je obrazac našeg reda i poretka, naš društveni začetak. Bez zapreke se razmiliti po bosanskim čaršijama i kasabama, poredati se u našim džamijama i haremima, izraz je slobode našeg naroda i naše zemlje.

Prihvatiti kušnju i povući se u naše domove, znači da smo uspravili i sačuvali samostalnu i odgovornu Zajednicu, koja brine o svom čovjeku i našu vjeru provodi u život. Pred tom zajednicom stoji njen poglavar, s menšurom koja je zakonodavno i duhovno nasljedstvo zajednice koju je uspostavio Muhamed a.s.

Sutrašnju hutbu reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH, aktuelnu poruku vrhovnog poglavara bosanskih muslimana, u trenutku u kojem je potreban naputak i ohrabrenje, uživo će prenositi i program Radija Islamske zajednice BIR.

U vremenu blagostanja i napretka, ali i u vremenu kušnje i nedaće, okrenimo se prema Kibli!

DEBLOKADA.COM

Preporučujemo: