Mediji u Srbiji kritikuju nove običaje, ali i vikendice, frižidere, televizore, krevete na tamošnjim grobljima
Bez obzira što su svjesni da je i tradicija promijenljiva kategorija, da nešto od nje nužno izumire, a dolazi novi običaji, srbijanski mediji su bili primorani reagovati na sve izraženije pomodarstvo u gradnji nadgrobnih spomenika i uvođenju običaja koji se vežu za sahrane u toj zemlji i među Srbima. Iskazana je i zabrinutost što neki trendovi nemaju veze sa načelima hrišćanstva.
Hrišćanska dužnost nalaže da se u molitvama sjećamo naših pokojnika, da se molimo Bogu za pokoj njihovih duša, palimo im svijeće, držimo parastose i pomene, podižemo im spomenike kao obilježja na grobovima i da njihove grobove držimo u pristojnom i urednom stanju. Sve ovo nalazi se u okviru crkvenog kanona, piše Kurir u uvodu teksta na ovu temu.
– U pojedinim krajevima Srbije ide se u drugu krajnost. Na grobljima se podižu skupocjeni spomenici, kapele novokomponovane arhitekture, koje više liče na vikendice u kojima ima sve ono što ima i u domu – frižideri, televizori, kreveti… Spomenik treba da bude skroman sa hrišćanskim obilježjima u obliku krsta. Mnogo je važnije sjećati se svojih umrlih u molitvama, a činiti dobra djela za pokoj njihovih duša pomaganjem sirotinji, davanjem priloga crkvama, bolnicama, domovima za nezbrinutu djecu i drugim humanitarnim ustanovama.
Kurir podsjeća i na groblje u negotinskom selu Prahovo gdje su grobna mjesta čak i na tri sprata pa djeluju kao vikendice ili male crkve. Osvrću se i na ostale novitete koji su u suprotnostima sa vjerskim načelima.
– U nekim krajevima Srbije, za pogreb su vezani brojni suvišni i štetni običaji, koji su često, čak i u suprotnosti sa učenjem crkve. Jedan od takvih je i kupovina vijenaca za sahranu, zatim darivanje raznim darovima svih koji prisustvuju sahrani. I jedno i drugo iziskuju velike izdatke, a potpuno je suvišno. Mnogo bi bolje bilo da se novac za kupovinu vijenaca preda domaćinu ili toj kući, što bi dobro došlo u snošenju troškova sahrane. Takođe se uobičajila velika i obilna priprema jela i pića za sahrane, pa se dešava da, kada se gosti najedu i napiju, sahrana se pretvori u gozbu, a učesnici u pijanom stanju počnu da se nedolično i neprikladno ponašaju. To je nedopustivi grijeh prema pokojniku i njegovoj rodbini, objašnjavaju srbijanski novinari.
