MATTHEW PALMER! Još jedan neučinkoviti diplomata koji će nam ukrasti povjerenje i godine?

Sjeća li se iko Petera Sorensena? Bio je predstavnik EU u BiH. Visok, plav. Ili visokog predstavnika Miroslava Lajčaka? Znate ko je bio Jonathan Moore? Renzo Daviddi? Patrick Moon? Stefan File?

U sve ove, i ešalone drugih međunarodnih figura, gledali su građani i vlasti BiH sa iskrenom i dječijom nadom. Ispostavilo se da su to tipične hladne diplomate kojima ni brda bosanke nepravde nisu mogla probuditi strast za pravdom. Uz priznavanje da su pojedini među njima ponešto i učinili za dobrobiti naše zemlje, na ispravljanju devijacija i otklanjanju prepreka za razvitak pravednijeg i stabilnijeg društva i države, većina ovih ađutanata međunarodne zajednice ostala je hladnokrvna na naše probleme. To dokazuje saldo njihovog rada: kurtoazne neodređene izjave, iritantna diplomatska ispraznost, bezbrojni sastanci bez suštinskih sadržaja i zaključaka, stotine teza o nužnosti dogovora i poštivanja potreba građana, tražili su da učinimo dodatne napore, da radimo na međusobnom poštivanju, na izgradnji mira, vladavini prava, a svo to vrijeme Fatina crkva stoji, bosanski jezik je zabranjen u RS-u, nema radnih mjesta za povratnike, obilježavaju se krsne slave entitetskih institucija, krstovi su u učionicama u Hercegovini, gradi se Pelješki most…

Pogledajmo iza. Sve te godine su nam ukrali. Ili oni možda nisu krivi? Ipak smo im te godine mi dali vjerujući da nam žele konkretno pomoći. Nisu opravdanje ni urođena nam naivnost niti (pod)svjesnost da ovako malobrojni prirodno trebamo pomoć snažnih svjetskih igrača. To smo vrijeme mogli potrošiti uzdajući se u sebe, u svoje snage i resurse.

Sada zurimo u Matthew Palmera, specijalnog predstavnika američkog državnog sekretara za Zapadni Balkan. Potkovan našim iluzijama, gledamo kako izrasta u naš ‘kip slobode’. Pokupio je naše simpatije kritikujući Milorada Dodika. Tu nas je već paralizirao i obmanuo jer smo na početku njegovog mandata uvjereni da će ovaj Amerikanac učiniti nešto umjesto nas. Neće, kao što nisu ni oni prije njega koji su znali uputiti koju kritiku na robusnog predsjednika SNSD-a i ostale osobe i pojave koje krše ustave i zakone BiH. Kao i u historiji BiH, skoro sve bitno smo morali uraditi sami. Zbog toga je ovo vjerovanje u pomoć izvana teška samoobmana koju plaćamo vremenom i razočarenjima.

U tom vjerovanju da je svijet odgovoran, da će upotrijebiti svoju moć potisnut vlastitim osjećajem za pravdu, nikada nismo znali vidjeti kako su nam ovi predstavnici međunarodne zajednice, ispod priče o pomirenju i reformama, plasirali svoje kapitalističke i imperijalističke interese. Koliko je samo reformi, zakona i projekata usvojeno a koji su omogućili plasman njihovih proizvoda, kredita i ostalih interesa, često nevidljivih golom oku.

U nastupu Palmera na sjednici Pododbora za Evropu i regionalnu sigurnosnu saradnju u američkom Senatu pohvalio je Vladu Kantona Sarajevo.

– Tražimo lidere nove generacije. Mlade, nadolazeće lidere na kantonalnim i općinskim nivoima koji možda bolje razumiju, modernije gledaju na odnose među političkim liderima i onima koji su im povjerili moć i odgovornost. Ono što se dešava u Kantonu Sarajevo je vrlo interesantno, nešto što zaslužuje podršku. Građanske, a ne nacionalne stranke koje vode Kanton Sarajevo je nešto vrijedno pažnje, podrške, energije i investiranja od strane međunarodne zajednice, rekao je Plamer i na kratko pitanje da li to radi međunarodna zajednica, odgovorio je potvrdno.

“Moderno gledanje” koje Plamer spominje jeste ono koje će se odmaći od prošlosti. A naša prošlost je obilježena agresijom, UZP-om, genocidom, istrebljenjem Bošnjaka. Odmicanje od toga je odmicanje od istine i prauzroka većine problema u našoj zemlji u kojima se jasno očituje razlika među “stranama”, “nacionalistima” i “liderima”. Zbog ovoga, s velikom rezervom treba shvatati politički modernizam u BiH koji glorifikuje ovaj i ostale diplomate. Bh. modernizam nije kao što bi bio u nekom drugom društvu koje nije opterećeno prošlošću punoj nepravdi i zločina prema jednom narodu.

To što ovaj Amerikanac “traži lidere” – bilo kakve, na ivici je diplomatskog skandala. Nema(ju) on(i) šta njih tražiti. To radi narod BiH kroz izbore i ostale elemente i procese političkog sistema. Narod, i niko drugi. Pa makar i svake dvije godine birali Dodika, to je volja glasača koja se treba poštivati. Kada izabrani rade mimo ustava i zakona, to je druga okolnost u kojima se međunarodni legati u BiH nisu iskazali. A mogli su i trebali su.

Posebno je pitanje zašto je Plamer podržao Vladu KS. Nije valjda da njihovu snagu vidi u motorkama za raspuhivanje lišća, u krpljenju rupe za odvod, u čišćenju parka u centru grada ili u zagrljaju premijera Edina Forte sa gradonačelnikom Banjaluke?

Jedini rezultat koji se izvana vidi kada se gleda Sarajevo jest što je ono pretvoreno u suprotnost onome kakvog smo ga doživljavali. Bošnjaci iz drugih dijelova BiH i iz dijaspore sada Sarajevo kao da ne vide svojim centrom i mirnom lukom. A i kako bi kada su nametnuti poremećeni kriteriji i odnosi: izjednačavanje dezerterstva i učešća u odbrani BiH, propagiranje neprirodnog i ismijavanje tradicionalnog poimanja braka, ponižavanje živih i palih heroja odbrane, zapošljavanje negatora genocida u Sarajevu dok se povratnicima u RS zabranjuju osnovna prava, najznačajnije su promjene koje su se dogodile glavnom gradu BiH. Ovo je Palmeru vrijedno hvale?

Njegove kritike Dodiku su samo diplomatska finta kojima kupuje naše povjerenje. Kao i oni prije njega. Na ovo treba uzvratiti istom mjerom, kurtoaznom i diplomatskom susretljivošću bez ulaganja iskrene nade i vjerovanja da on nešto može/hoće učiniti za naše interese i vrijednosti.

DEBLOKADA.COM