ZAR SU OVO LJUDSKA PRAVA? Nijemac u Splitu sa parolama protiv migranata i islama

Kontrasti su sastavni dio geopolitičkog mozaika. Jedna stara izreka ističe kako se suprotnosti privlače, a možda se može reći kao naprosto prate jedno drugo, više nego što se doslovno privlače.

PIŠE: AMIR TELIBEĆIROVIĆ

Naime, kako je poznato islamofobija ima svoje međunarodno priznanje gotovo kao nekakva “društvena disciplina”, i sve je vidljivija posljednjih godina. Svakako, ona postoji otkad postoji i islam, nije nova pojava, ali ovdje se govori o, uvjetno rečeno, modernoj formi islamofobije. Na primjer, ona izražena kroz takozvanu pop kulturu, kroz pjesmice, modne detalje, savremene viceve. Na Balkanu se to izražava i kroz turbo folk, pored ostalog, a vicevi su i dalje neizbježni. Pojam – ‘fobija’ označava strah od nečega ili nekoga, pa se radi o strahu od islama. Pošto je tanka linija između prezira, straha i mržnje, fobija naravno može izazvati i agresivnost. Ipak, koliko ko primjećuje, uporedo sa porastom savremenog tipa islamofobije, rastu i moderni načini otpora takvoj fobiji, među nemuslimanima. Samo što se takav otpor slabije forsira u vodećim medijima bilo gdje. Primjera ima širom svijeta, a ovdje izdvajamo dva relativno originalna i upečatljiva.

Tetovirani “borac za slobodnu Evropu”

U Hrvatskoj, u splitskom hotelu Globo, 2019. godine je odsjeo neki samostalni putnik iz Njemačke. Prema opisu osoblja, bio je motordžija, sa upadjivim tetovažama po glavi, rukama, vratu. Ono što je uznemirilo jednu recepcionerku jeste njegov putni kofer.

Naime, putnik je ostavio svoj kofer srenje veličine uz recepcijski desk, da bi otišao prošetati i vratiti se dok mu predviđena soba ne bude slobodna za ulazak. Zato je bilo vremena za razgledanje. Preko prednjeg dijela kofera je stajala slika Eifelovog tornja, pretpostavlja se kao vizuelnog simbola cijele Evrope. Uz jedan ćošak pored “tornja,” stajala je naljepnica sa prikazom siluete grupe ljudi koja progoni siluetu ženske osobe. Grupa je predstavljala kao neku rulju zelene boje. Oko njih je pisalo “Rapefugees not welcome.” Igra riječima na engleskom je napravljena tako da dio riječi “rape,” – (silovanje) stoji zelenom bojom. Naravno, sve skupa se odnosi na riječ – “refugees” odnosno izbjeglice, uz dodanu poruku da nisu dobro došli. Aluzija se odnosi na slučaj pokušaja silovanja u jednom ili dva njemačka grada od strane emigranata. Sa druge strane je samoljepljiva slikica na kojoj neka druga silueta šuta polumjesec i zvijezdu sa nedvosmislenom porukom “Kick Islam out of Europe,” odnosno “šutni Islam iz Evrope.” I još u dnu naljepnica sa engleskom skraćenicom – “Fck Rfgs”, to jest – “j… izbjeglice”.

Njemački državljanin i vlasnik ovog putnog kofera slobodno putuje sa ovim porukama širom Evrope, možda i drugdje. Kako se to popularno a maloumno kaže – ima demokratsko pravo na javno izražavanje svojih “osjećaja,” kao što neko drugi ima pravo da bude nezadovoljan sa tim.

Mesdžid za nezaposlene, putnike, bjegunce, izgubljene

Na drugom kraju svijeta, u američkom gradu Seattleu, postoji crkveni objekat koji institucionalno pripada organizaciji “United Church of Christ/Ujedinjena Kristova Crkva”.

Na vanjskim zidovima ove crkve su istaknuti različiti transparenti sa natpisima. Svi su dovoljno veliki da budu vidljivi širom ulice. Na jednom od njih stoji “Love Your (Muslim) Neighbor as Your Self.” Poznati kršćanski slogan – “Voli bližnjega svoga kao samoga sebe” (ili susjeda svog, svejedno) ovdje je na engleskom pretvoren u “Voli bližnjeg (muslimana) svoga kao sebe samog.” Očigledno je svjesno napravljena blaga ironija od poznate krilatice kao jedan od načina otpora islamofobiji. Na drugom transparentu sa zida iste crkve, stoji natpis: “We humbly Stand on Duwamish land.” Još jedna blago ironična igra riječi koja se ovaj put odnosi na nepravdu učinjenu prema američkim starosjediocima, daleko poznatijim kao Indijanci. U ovom slučaju, radi se o adaptaciji popularne izreke američkih evangelista –“Ponizno stojimo na zemlji,” ili po nekim čitanjima “ponizno koračamo zemljom.” Tako na transparentu stoji “Ponizno stojimo na zemlji Duwamisha.” Ide se na podsjećanje kako se Amerikanci kreću po zemlji koja pripada indijanskom Duwamish plemenu što je stoljećima obitavalo na mjestu današnjeg Seattle-a i njegove okoline. Duwamish narod postoji i danas, ali su smješteni u rezervatima izvan grada, u mnogo čemu su obespravljeni i brojčano su desetkovani u odnosu na prošla vremena.

Istovremeno, ova crkva je otvorila jedan dio svojih poslovnih prostorija za muslimane putnike, za muslimanske izbjeglice i emigrante, a zapošljava i beskućnike. Jedna omanja sala u zgradi crkve koristi se slobodno kao mesdžid. Među sirijskim, iračkim, afganistanskim i palestinskim emigrantima koji su osim Evrope dospjeli i u Sjevernu Ameriku, unatoč tenzijama koje prate administraciju Trump Donalda, ima dosta vjernika. Neki od njih su osim privremenog prenoćišta i mesdžida, pri ovoj crkvi mogli naći i posao dok se ne snađu ili otputuju drugdje.

Nekome ovo može djelovati minorno, beznačajno, sporedno, ali se treba samo podsjetiti na sve što se događa širom svijeta, sa pandemijom ili bez nje. Kada se sagleda sve skupa, automatski ovakva pojava postaje globalno učinkovita u našim umovima, makar se to ne primjetilo na prvi pogled. Tako da na neobičan način, rast islamofobije stalno prati trend prihvatanja muslimana pa i islama. Drugim riječima, ima nade, a zna se ko gubi nadu, da ne citiramo sad ono što bi vjernici mogli znati unaprijed.

Preporučujemo:

Zašto je knjiga Marka Franciškovića “Hrvatski Džihad” zbunila naše susjede